Priredba je dalje išla svojim tokom, puna primjerenog dostojanstva, mira i iskrene tihe radosti, ali i nekog unutarnjeg otpora i borbe. Došašće  jest vrijeme iščekivanja, ali ono nas i poziva iz mraka u svjetlo. Kao da je sve na našoj pozornici išlo u prilog tome pozivu. Za zlatni sjaj pozornice pobrinuo se naš glavni kreativac učitelj Veljko Posavec, a za sve ono što se događalo na samoj pozornici zaslužan je učitelj Zvonimir Hajdarović sa zborom i instrumentalnom grupom naše škole, učiteljica Ivana Slukić sa simpatičnim prvašićima i njihovom recitacijom. Puno neke topline oko srca donio nam je mali zbor područne škole Dunjkovec s učiteljicom Martinom Eršeg i Sandijem Kundihom, a za tradicionalni te moderni ples zaslužne su učiteljice Snježana Topolnjak i Patricija Novak. Na kraju, dvama monolozima, svojevrsnim malim društvenim kronikama i osvrtima na izazove današnjice, završila je još jedna božićna priredba. Za nastup mlade je glumce pripremila Željka Pavlic u suradnji s našim školskim fotografom Nikolom Bistrovićem.

Naš simpatični voditelj, osmaš Alexandar Dragaš, pozvao nas je da se naoružamo strpljenjem, ljubavlju i tolerancijom; pozvao nas je da budemo prisutni u ovim trenucima s našom djecom. Znamo da je njihovo srce već sada veliko, a kakvo  tek postane kad osjeti ljubav i vidi suzu i ponos u oku roditelja. Jer samo kad pridajemo važnost i pozornost one što doista i jest važno – rođenju novog čovjeka u nama, čovjeka  koji sluša, vidi, čuje, voli i osjeća – takvoga kakav nam danas nedostaje – u nama će se nastaniti toliko željeni mir.

Nakon priredbe, u prostorima škole oprostili smo se od naše drage djelatnice Višnje Zobović kojoj želimo ugodne umirovljeničke dane.