OS Nikole Hribara - Velika Gorica

U petak 15. travnja 2016. godine u sklopu terenske nastave školskog katoličkog vjeronauka, učenici Donje Lomnice i Gradića zajedno sa vjeroučiteljicom Fanijom Jelinčić pohodili su tijelo svetog Leopolda Mandića u Dubravi. Na ulazu u crkvu učenici su dobili po dvije svete sličice s likom Leopolda. Prošavši brzo pokraj tijela, neki su uspjeli na brzinu fotografirati malog čudesnog sveca.

Nakon okrijepe u obližnjem parku došlo je vrijeme za povratak. U autobusu su učenici uz molitvu, pjesmu i kviz s pitanjima o svetom Leopoldu pokazali svoje znanje i pobožnost.

Evo dojmova nekih učenika:

Prošavši kraj tijela svetog Leopolda osjećala sam neopisivu sreću, ugodnu toplinu ali i žarku ljubav. Malo mi je bilo krivo što ga nismo mogli duže promatrati.

Antea, 4. r.

Nikad nisam mislila da ću vidjeti tijelo svetog Leopolda. To mi je bio najbolji dan. Kad smo se vraćali autobusom pjevali smo i molili se za svetog Leopolda.

Katarina Dijanežević, 4. r.

Bilo mi je jako lijepo. Družili smo se i zabavljali cijelim putem. Pjevali smo svete pjesme, molili molitve i igrali kviz o svetom Leopoldu.

Sara, 4. r.

Kada sam prolazila pored tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića osjećala sam toplinu u srcu i bila sam jako sretna što sam ga mogla vidjeti.

Gabriela, 4. r.

Ja sam svetog Leopolda zamolio jednu želju i on mi ju je ostvario.

Dominik, 4. r.

Kada sam prošla pokraj tijela Leopolda Mandića, osjećala sam se posebno. U busu smo pjevali i molili se.

Dora, 4. r.

Iako sam jedva vidjela tijelo, osjećala sam njegovu pristunost među nama.

Mišel, 3. r.

Primjetio sam da ljudi daju veliku pozornost tijelu sv. Leopolda. Kad sam ja prolazio, osjetio sam da mi se srce ispunilo do veselja.

Ivan, 3. r.

Svatko od nas je lijep i poseban na svoj način... U otkrivanju međusobne posebnosti i uvažavanja različitosti kao jedne od tema građanskog odgoja i obrazovanja, učenici 1.a razreda su na satu likovne kulture korelirali likovni problem ilustraciju slikovnice s temom građanskog odgoja. Likovnom tehnikom akvarel i flomaster prikazali su ljepotu labuda koju su otkrivali čitajući priču „Ružno pače“. Motivacije nije nedostajalo, upornost i urednost kao i maštovitost stvorili su dječjim prstićima, kistom, bojom i flomasterom mala umjetnička djela neprocijenjive vrijednosti, kako likovne tako i društvene. 

Likovni radovi ukrašavali su pano naše učionice, a sada i hol škole.

Ponosim se svojim umjetnicima!!!

Vesna Stipić, učiteljica 1.a

Kakvo će biti vrijeme? Kišno? Sunčano? Učiteljice, što moramo ponijeti? Što ćemo tamo raditi? S kim ću sjediti u autobusu? Koliko ćemo se voziti? Mnogim takvim i sličnim pitanjima obasipali su nas naši učenici prvašići od trenutka kada smo najavile terensku nastavu u Grad mladih s temom „Biljke i životinje u proljeće“ pa do tog ponedjeljka 18. travnja 2016. Vrijeme nas je poslužilo, niti sunčano, niti kišovito... primjereno godišnjem dobu. Dobrodošlica ugodna, prijateljska. Animatori zanimljivi i zabavni. Mnogobrojni sadržaji povezani s učenjem, promatranjem, opisivanjem, igrom, sportom i najviše međusobnim druženjem. Djeca vesela, oduševljena, puna dojmova – sretna, a kada su učenici sretni – nitko zadovoljniji od njihovih učiteljica!

Državna smotra LiDraNo održala se turističkom naselju Solaris. U tri dana programa Lidranovci su svojim scenskim nastupima, radijskim emisijama te literarnim i novinarskim radovima pokazali svoju kreativnost, maštovitost, nadarenost, hrabrost, odvažnost, senzibilnost, kritičnost...

Na Državnu smotru LiDraNo pozvan je učenik Bruno Butorac sa svojim novinarskim radom Ma′a salama i sretno čija je mentorica profesorica Ivana Đaković. Bruno je intervjuirao psihologinju Sandru Raković koja je donedavno radila u našoj školi, a onda je posao u školi zamijenila volontiranjem u izbjegličkom centru Opatovac.

Razgovor sa Sandrom Raković volonterkom UNICEF-a u izbjegličkom kampu

Početkom 2015. godine moja folklorna grupa, KUD Gradići, počela je s pripremama za putovanje u Čile. Pripremili smo 6 plesova kojima smo obuhvatili plesove od sjeverne do južne Hrvatske. Sve do 11. mjeseca nisam ni bila svjesna kamo mi idemo i što to zapravo za mene znači. Imam 14. godina, a mogu reći da sam bila na 'kraju svijeta'. Nakon svih tih priprema, napokon je došao dan odlaska u Čile. Naše putovanje započelo je 4. studenoga. Došlo je vrijeme početka moje avanture. Uzbuđenje je raslo, a sreća frcala iz mene dok sam ulazila u zrakoplov. Vežite se, polijećemo!

Moja prva vožnja zrakoplovom od Zagreba do Pariza. Pri slijetanju nam se pruža nam predivan pogled na Pariz tijekom noći. Nažalost, Eiffelov toranj nisam uspjela vidjeti, no pogled na Pariz nikada neću zaboraviti. Mogla bih čak i reći da me osvijetljenost grada malo i zaslijepila i da sam tad u potpunosti razumjela zašto Pariz zovu Grad Svjetla. Sletjeli smo u Zračnu luku Charles de Gaulle gdje smo imali četiri sata do polaska za Santiago de Chile. Zračna luka je toliko velika da su nas vozili dvadeset minuta od terminala gdje smo sletjeli do terminala za međunarodne letove. Nakon četrnaest sati leta, dva obroka, turbulencija i neprospavane noći evo i mene na drugom kraju svijeta. Umor na našim licima nismo mogli sakriti, no osmijeh nismo skidali. 'Evo me, ja sam u Čileu!' bila je moja prva pomisao.
Čile je država u Južnoj Americi, smještena na jugu kontinenta uzduž pacifičke obale. Njezin glavni grad Santiago, s 5,5 milijuna stanovnika smjestio se u dolini Anda. Santiago je nevjerojatan grad. Predivan je i ogroman, a kamo god pogledaš vidiš samo nebodere. Pri ulasku u grad dočekala nas je peta najviša zgrada na svijetu Sky Costanera i najviša u Južnoj Americi. Pogled s njezinoga vrha nam je svima oduzeo dah. Uputili smo se i na gradski trg gdje smo posjetili njihovu katedralu i divili se njezinoj otmjenosti. Za Čileance odmah možemo reći da su jako ponosni na svoju zemlju, skoro svakih nekoliko metara možemo vidjeti njihovu zastavu, bila ona obješena na zgradama ili se nalazila na 30 metara visokom stupu. Nakon obilaska otišli smo k našim domaćinima u Hrvatski klub gdje smo večerali. Za čileansku hranu mogla bih reći da je nekako otmjena. Mogla bih je usporediti s dalmatinskom hranom, upravo zbog toga što jedu dosta morskih plodova. U Hrvatskom smo klubu probili led i odradili svoj prvi nastup. Posjetiteljima se nastup jako svidio. Tremu smo imali, ali nas nije omela u dobroj zabavi. Posjetili smo školu Republica de Croacia gdje smo nastupali pred učenicima i profesorima. Ti će mi mali Čileanci zauvijek ostati u sjećanju, nisu nas razumjeli ni riječ, a ni mi njih, ali su se svejedno jako potrudili da nas upoznaju. Posjetili smo i naše veleposlanstvo gdje smo upoznali našu veleposlanicu Nives Malenicu. Tamo mi je priređen "mali" šok jer me naša predsjednica KUD-a zamolila da smislim nekoliko rečenica o poculici koju je napravila moja baka, ali sve je prošlo odlično, i osim poculice, naše veleposlanstvo u Čileu danas krasi i monografija koju je napravio naš DVD. U nošnjama smo prošetali i najvećim parkom Santiaga koji je projektirao Hrvat Ivan Radić. Održali smo i cjelovečernji koncert u Teatru Municipal. Bilo je predivno. Nastupali smo četiri puta do odlaska na sam jug Čilea u vjerojatno najljepši i najuzbudljiviji grad, Punta Arenas. Punta Arenas je najjužniji čileanski grad s 146 tisuća stanovnika, a prema nekim izvorima, polovica stanovništva Punta Arenasa je hrvatskoga podrijetla. U zračnoj luci u Punta Arenasu dočekalo nas je ugodno iznenađenje, svečani doček. Hrvati iz Punta Arenasa obukli su svoje tradicionalne nošnje te nam otplesali svoj tradicionalni ples Kueku. Pri ulasku u Punta Arenas dočekao nas je Hrvatski park u kojem smo vidjeli spomenik hrvatskom književniku Marku Maruliću i hrvatskom iseljeniku te hrvatski grb koji su napravljeni od bračkoga kamena. Pozvani smo i na večeru na ranč k obitelji Galetović. Ta mi je večer osobito ostala u lijepom sjećanju zato što smo tada po prvi put vidjeli poznato zvjezdano nebo Punta Arenasa. Sljedeći dan obišli smo grad, kupili ponča te obišli teatar Municipal gdje smo istoga dana održali koncert. U teataru u Punta Arenasu jako smo uživali zbog publike koja je svaki naš ples nagradila ogromnim pljeskom, a tražili su i bis. Kažu da se o našem dolasku znalo u čitavoj Patagoniji, a na naš koncert došli su čak i ljudi iz Ognjene zemlje. Mjesto koje mi se doista svidio je park kod Mageljanovoga prolaza. Ispričali su nam kako je čileanski kralj poslao jedan brod na kojemu je bilo dvadeset četvero ljudi, među kojima su bili muškarci, žene, djeca i vojnici, uglavnom Hrvati, kako bi zauzeli najjužniji dio Južne Amerike. Sada dolazi zanimljivi dio. Kažu da su tamo došli 4 dana prije Francuza te se mirnim putem dogovorili da će tamo zajedno živjeti. Nakon 5 godina klima ih je otjerala malo sjevernije gdje su osnovali grad Punta Arenas, a od sela je samo ostao park kao uspomena. Veliku ulogu tijekom našeg boravka u Punta Arenasu imao je naš konzul Rudi Mioč, poznat kao 'duša i srce Punta Arenasa'. Na njegovu zamolbu održali smo i koncert u salezijanskoj školi Institut Don Bosco. Tamo su nas dočekala djeca iz hrvatske škole koja su nam otpjevala pjesme na hrvatskom jeziku. Nakon četiri predivna dana provedena u Punta Arenasu došlo je vrijeme povratka u Santiago, a već sljedeći dan odlazak u Antofagastu. Bilo nam se teško rastati od prekrasnih domaćina. Većina nas je i zaplakala.
Ponovno pakiranje kofera i već je došlo vrijeme odlaska u sunčanu Antofagastu. Antofagasta je grad i luka na sjeveru Čilea. Na samom početku Antofagaste dočekao nas je spomenik La Portada u Tihom oceanu. U Antofagasti smo odsjeli u klubu Hrvatski sokol. Nakon kratkoga razgledavanja grada, posjeta staroj luci i muzeja naši su vatrogasci posjetili Dobrovoljno vatrogasno društvo Bomba Hrvatska. Tijekom našega boravka u Antofagasti jedan dan smo odvojili kako bismo posjetili pustinju Atakama. Atakama je zapravo najsuša i najviša pustinja na svijetu te u njoj više od 400 godina nije zabilježena ni jedna padalina. U toj se pustinji, uz sve ostale znamenitosti, nalazi takozvana Mjesečeva dolina u kojoj je vjetar u pijesku oblikovao okamine baš kao na mjesecu. Također smo obišli i rudnike kristalizirane soli, tri Marije, koje su također prirodnoga nastanka, i grad u pustinji San Pedro, a pri povratku smo vidjeli jezero Soncor na kojem smo vidjeli flamece. Zadnji dan našega boravka u Antofagasti održali smo cjelovečernji koncert u klubu gdje smo odsjeli. Moram priznati da mi je nakon vjetra u Punta Arenasu prijalo sunce u Antofagasti, no doživljaj nije bio isti. Može se reći da nam je svima Punta Arenas stvarno prirastao srcu. Naš zadnji i oproštajni koncert odradili smo tamo gdje je sve započelo, u Hrvatskome klubu. Cijelu turneju s nama su proputovali Horacio Gonzales, dopredsjednik Hrvatskog kluba iz Santiaga i njegova supruga Tonka Zlatar. Oni su se o nama brinuli tijekom cijele turneje, pa su postali naši čileanski mama i tata.
Nakon nevjerojatna 2 tjedna, više od 20 000 proputovanih kilometara, 3 predivna grada, 6 preleta zrakoplovom i upoznavanja predivnih ljudi približio se dan povratka kući. Jedan treptaj i već ulazimo u zadnji zrakoplov. Došao je kraj našoj turneji. U društvenom domu u Gradićima dočekale su nas obitelji i prijatelji, a naša srednja grupa nas je razveselila kratkim koncertom.
U Čileu smo dali sve od sebe, vjerujem, dirnuli srca mnogih, obogatili se lijepim susretima, uživali u upoznavanju drugoga kraja svijeta, spavali malo, brinuli se puno jedni o drugima.
Bili smo jedna velika obitelj...

Ema Barišić

Zahvaljujemo svim učenicima naše škole koji su i ove godine sudjelovali na Međunarodnom matematičkom natjecanju Klokan bez granica koje se održalo 17. ožujka 2016. Na natjecanju su sudjelovala 174 učenika od drugog do osmog razreda.

Cilj ovog natjecanja je popularizacija nastave matematike. Kako svake godine sudjeluje sve veći broj učenika na natjecanju možemo sa zadovoljstvom zaključiti da je natjecanje postiglo svoju svrhu i zainteresiralo učenike za rješavanje zadataka iz matematike.
Ovo natjecanje se održava već osamnaest godina i to pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa i Hrvatskog matematičkog društva.
Rješenja zadataka bit će objavljena od 15. travnja 2016. godine na http://www.matematika.hr/klokan/2016/.
Rezultati natjecanja najbolje plasiranih učenika bit će objavljeni 2. svibnja 2016. godine na mrežnim stranicama HMD-a, a ostali sudionici mogu svoj plasman saznati kod povjerenika škole, Marjane Kuliš, prof., nakon preuzimanja nagrada.

U našoj školi su se u subotu, 9. travnja, družili mladi matematičari. Okupili su se u četvercima, kao pravi sportaši, na prvom ekipnom natjecanju Zagrebačke županije pod nazivom „Matematički četverac“. U pozitivnoj i opuštenoj atmosferi natjecalo se 15 ekipa koje su okupile 60 učenika iz četiri velikogoričke škole. 

Ovo je prvo ekipno natjecanje učenika osnovne škole iz matematike u našoj županiji. Ideja o organizaciji ovakve vrste natjecanja u Zagrebačkoj županiji motivirana je ekipnim natjecanjima i druženjima koja se održavaju i u drugim županijama. Osnovni ciljevi natjecanja su popularizacija matematike, pružanje dodatnih mogućnosti mladim matematičarima te sklapanje prijateljstava, kako među učenicima, tako i među učiteljima.
Natjecanje se održalo u dvije kategorije: MINI četverac za učenike 5. i 6. razreda te MAXI četverac za učenike 7. i 8. razreda. Svaka je ekipa sačinjena od četiri člana pod vodstvom učitelja mentora.
Naša škola je, uz još šest škola Zagrebačke županije, bila jedan od domaćina prvog kruga natjecanja u kojem je sudjelovalo ukupno 109 ekipa.
Bilo je zanimljivo promatrati učenike u ovakvom obliku druženja. Iako rezultat nije u prvom planu, s nestrpljenjem se iščekivalo tko će biti najbolji.
U kategoriji MINI pobijedila je ekipa pod imenom „Kinderbuenosi“ iz OŠ Eugena Kumičića, a u kategoriji MAXI ekipa pod imenom „Veli Jura“ iz OŠ Jurja Habdelića.
Ekipe sastavljene od učenika naše škole su u obje kategorije osvojile drugo mjesto. Zaslužni za ovako dobar rezultat su Frano Dolić, Marko Kukor, Denis Ratković Rajhvajn, Libor Zima, Leon Turkalj, Bruno Ševčenko, MarisTrkalj i Lena Hudan.
Nadamo se da je ovo prvi u nizu „Matematički četverac“ i da ćemo se i dogodine družiti s matematikom, kako na zadovoljstvo svih natjecatelja tako i na ponos njihovih mentora.
Svim ekipama čestitamo na sudjelovanju, a pobjednicima na prolasku u drugi krug.

U mjesecu travnju osobito se prisjećamo dvaju velikih dječjih pisaca: 2. travnja slavimo rođendan Hansa Christiana Andersena, a 18. travnja našeg hrvatskog Andersena – Ivane Brlić-Mažuranić. Na Andersenov se rođendan, već četrdeset godina, obilježava Međunarodni dan dječje knjige. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana dječje knjige, Hrvatska udruga školskih knjižničara organizira Knjižnu booku – svečanost knjige i čitanja! Ove godine, Knjižna booka održana je 1. travnja u auli Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Učenici iz 31 škole i 12 županije predstavili su petogodišnji projekt poticanja čitanja „Čitajmo zajedno, čitajmo naglas zaboravljene knjige“. Predstavnice naše škole bile su učenice 5. e razreda, Lena Hudan i Leona Šumiga. U projekt poticanja čitanja „Čitajmo zajedno, čitajmo naglas zaboravljene knjige“, prilikom kojeg se u našoj školi čitala knjiga Zvonimira Milčeca „Zvižduk s Bukavca“, bili su uključeni 5. a razred s razrednicom Lidijom Klarić i 5. e razred s razrednicom Robertom Marčec te knjižničarke Monika Meštrović i Željka Markus-Greč. Zadatak je bio naglas pročitati knjigu te kreativno osmisliti njezino predstavljanje u kojem su se posebno istaknule i dale svoj veliki doprinos Lena i Leona! Ovim putem posebno pohvaljujem njihovu odvažnost i hrabrost!
Tijekom Knjižne booke, posjetitelji Nacionalne i sveučilišne knjižnice, mogli su razgledati izložbu ilustracija Andree Peterlik Huseinović i izložbu reprezentativnih izdanja za djecu i mlade koju su pripremili nakladnici.
Voditelji programa bili su poznati glumci serije Horvatovi Lucia Luque Akrap i Vid Ćosić, a uveseljavao nas je i mađioničar Jozo Bozo i Siniša Cmrk koji je osmislio pitalice vezane za knjigu „Nulti sat“ kojoj je sam autor.
Do sljedeće Knjižne booke i Međunarodnog dana dječje knjige: ČITAJTE!

Na smotri učeničkih zadruga Zagrebačke županije u Šenkovcu kraj Zaprešića, 6. travnja, svoje radove prezentirale su 22 učeničke zadruge. Naša zadruga „Breza“ osvojila je 1. mjesto, a tema izložbe bila je „Mirisi i zvukovi livade“. Erika Novak i Leticia Sedlaček, učenice 6. razreda prezentirale su ukrasne i uporabne predmete keramičara, i radove izrađene tehnikom kukičanja.
Izložbom smo htjeli podsjetiti čovjeka na očuvanje prirode i okoliša te naglasiti kako su mali stanovnici livade poput pčela, leptira, mrava i paukova velika i važna karika u prirodnom lancu. Pratnja mladim zadrugarkama bile su profesorice Natalija Kukor i Nada Tomašić, voditeljica zadruge.

Mladi zadrugari

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Zašto? Isus je pobijedio smrt i grijeh! Obećao je nama da ćemo i mi jednoga dana uskrsnuti. Da nema blagdana Uskrsa, uzaludna bi bila naša vjera. Simboli Uskrsa su: prazan grob, anđeo, uskrsna svijeća, zec, pisanice, janje, pile i najveći znak uskrsli Isus! Povodom nadolazećega blagdana Uskrsa, učenici 3. a i 3. b razreda Područne škole Gradići napravili su Isusov grob. Pogledajte kako! Svima žele sretan i blagoslovljen Uskrs!

Vjeroučiteljica: Fanija Jelinčić

Učenici 3. d razreda tri su dana imali integriranu nastavu posvećenu Vlaku u snijegu Mate Lovraka.

Prvog su dana na satu hrvatskoga jezika, u sklopu medijske kulture, gledali film Vlak u snijegu, a potom su na satu glazbene kulture slušali i pjevali legendarnu pjesmu Himna zadrugara Drage Britvića i Arsena Dedića. Drugog su dana, ponovno na satu hrvatskoga jezika u sklopu lektire, razgovarali o poznatome romanu. Nakon toga su na satu likovne kulture ilustrirali scene iz dječjega filma i romana. Trećeg su dana, opet na satu hrvatskog jezika, uspoređivali film i dječji roman izdvajajući sličnosti i razlike. Na satu razrednog odjela razgovarali su o dobrim djelima zadruge, ali i o njihovim lošim djelima. Sat su završili zajedničkom izradom plakata.

učiteljica Vesna Lukinić

Darija, učenica 3. c razreda, rado dolazi u knjižnicu. Za vrijeme velikoga odmora pročita barem jednu slikovnicu. Knjižničarku uvijek obraduje svojim zanimljivim i uzbudljivim pitanjima. Čita sve: slikovnice, časopise, romane, zbirke pjesama, enciklopedije... Čita, propitkuje, istražuje, vrlo je izuzetna djevojčica. U jednom svojem posjetu knjižnici donijela je i pismo naslovljeno „Jedna knjiga“.

Pročitajte kako Darija doživljava knjige i knjižnicu!

Već tradicionalno, u našoj se školi, zadnje srijede u mjesecu veljači obilježava Dan ružičastih majica. Po čemu je taj dan poseban, upitali smo 1. b razred koji se osobito pripremio za njegovo obilježavanje. Svi su učenici obukli ružičaste majice, izradili prigodan plakat i posebnu pažnju posvetili misiji toga dana. Misija Dana ružičastih majica je prevencija vršnjačkoga nasilja. Učenici 1. b razreda razgovarali su o problemu nasilja među djecom te o tome kako ga mogu spriječiti. Sve su to prikazali crtežima na plakatu koji su izradili. Jasno su iznijeli svoj stav: NASILJE PRESTAJE OVDJE, i odlučili biti primjer svim učenicima škole!

I ove smo godine pisali pisma svojim simpatijama i prijateljima. Ista su bila dostavljena u ponedjeljak. Nadamo se da smo razveselili najdraže lijepim riječima.

Imali smo i raspisan natječaj za najljepše ljubavno pismo. Pobjedu su odnijeli Matea Barbarić iz 3.c s pjesmom „Najljepše Valentinovo“ u nižim razredima i Lovro Vučenović iz 6.b s pjesmom „Ljubav“ u višim razredima. Pobjednici su nagrađeni prigodnim poklonima, knjigom „Mala knjiga o ljubavi“ i bombonijerom, a pjesme možete pročitati u privitku.

Čestitamo pobjednicima i zahvaljujemo svim sudionicima koji su se potrudili napisati tako lijepa ljubavna pisma. Do sljedeće godine uživajte u ljubavi kao da je svaki dan Valentinovo.

Pročitajte nagrađene radove

U utorak 18. veljače 2016. u Jastrebarskom održano je poluzavršno natjecanje u badmintonu. Naša ekipa u sastavu Lovro Cvitanović, Vito Buchberger i Hrvoje Barišić, osvojila je 2. mjesto. U finalu su igrali protiv Novske koja je izborila plasman na Državno natjecanje. Od tri sudionika Bjelovar je bio treći. 

Čestitamo našim dečkima na igri i nadamo se da će idućih godina biti još bolji!