OS Nikole Hribara - Velika Gorica

U utorak, 6. ožujka 2012. u školskoj knjižnici održana je predstava Sijač sreće. Predstavu je izveo gospodin Dubravka Sidor. Dojmovi učenika 4. razreda:

„Predstava Sijač sreće bila je zanimljiva i šaljiva i jako mi se svidjela. Glumac Dubravko Sidor odlično je glumio, a najbolje je odglumio malu bebu. Kroz mene su prošli trnci kada je na početku predstave rekao da je on zatvorenik. Čudila sam se kako zatvorenik može tako dobro glumiti.“

Paula Kapec, 4.A

„Dubravko Sidor je odličan glumac i bio je jako pouzdan u svoj rad kada nam je glumio. Slatko je bilo kada smo pljeskali za učiteljice, za sve Marijane i ovu predstavu. Voljela bih je opet pogledati.“

Ana Župetić, 4.A

„U predstavi Sijač sreće svidjelo mi se što je čovjek želio podijeliti sreću sa svima na svijetu pa ju je tako podijelio i s nama. Tužno mi je bilo kada su mama i tata bili ljuti na dječaka i ništa mu nisu dali. Najsmješnije je kada je glumac predstavljao susjedu.“

Antonio Cvetnić, 4.A

„Predstava Sijač sreće bila je smiješna, dobra i poučna. Najzabavnije mi je bilo kada je baku liječio akupunkturom. Čestitam i glumcima iz publike. I da moram ocjenjivati, dao bih pet.“

Marko Kukor, 4.A

„Predstava je bila zanimljiva i jako mi se svidjela. Najbolji dio je bio kada je dječakova mama pričala sa susjedom jer je susjeda jako čudno govorila. Još mi se svidjelo kada je Dubravko glumio dječaka koji pjeva djevojčici Marijani.“

Lucija Pukšić, 4.A

„Najsmješnije mi je bilo kada je dječak iz publike glumio glumčevog tatu i odgovarao na sve s ne. Jedna djevojčica glumila je njegovu mamu koja nije zadovoljna svojim poslom, a tada je Dubravko rekao: „Ti ćeš ipak uvijek biti moja mama!“ Dubravko Sidor je super oponašao glasove različitih ljudi.“

Dora Božinović, 4.A

Prema odluci Vijeća učenika i ove godine nastavili smo s prikupljanjem 1 kune od svakog učenika za školovanje našeg kumčeta Denisa Kwejia u Tanzaniji. U ovoj akciji pridružio nam se i 6.D razred koji je predložio da se prikupi i po 1 kuna za dječaka Tomislava Kaića. Tomislav je star 7 godina i umjesto u školu prošle jeseni morao je ponovno u bolnicu na operaciju jer ima tumor kostiju. Potreban mu je novac za liječenje, stoga su učenici prikupljali po 2 kune početkom ovog polugodišta. Za Denisa je uplaćeno 1.000,00 kuna. a za Tomislava 2.068,50 kuna. Zahvaljujemo u ime Denisa kojem smo ovim putem omogućili da nastavi školovanje, te u ime Tomislava kojem smo, nadamo se, barem malo pomogli u ovim teškim trenucima. Na kraju još jednom veliko hvala svim učenicima naše škole koji su još jednom pokazali da imaju zaista veliko srce. ©

U četvrtak, 23. veljače 2012. godine u maloj školskoj dvorani održana je predstava „Harfistica“. Predstavu je izvelo kazalište Svarog za učenike 2. razreda.

Dojmovi učenika o predstavi:

„U predstavi Harfistica svidjelo mi se kada Borna poklanja Teni harfu koju je sam napravio. Harfistica Tena tako je lijepo naučila svirati da je njezina pjesma s ljubavlju djelovala na sve. Predstava mi se jako svidjela jer je puna šaljivih radnji.“

Lucija Klasnić, 2.c

„Predstava mi se svidjela zato što je lijepa i zabavna. Djevojka Tena svojim sviranjem na harfi doziva sunce i dotakne svačije srce, čak i onih zločestih.“

Tihomir Sečenj, 2.c

„Svidjelo mi se kad je Tena svirala harfu. Svojim sviranjem uveseljava sve oko sebe, budi prirodu i udahnjuje život nemoćnima.“

Tomislav Sečenj, 2.c

„Svidjela mi se predstava jer je Tena svirala harfu i tako mijenjala sve oko sebe. Tena je željela da sve bude dobro oko nje. S harfom je pozvala sunce i svi su bili sretni“

Petra Božić, 2.c

„Predstava Harfistica mi se svidjela jer tri glumca glume više likova. Nakon što odigra jednu ulogu, glumac ode iza zidića i vrati se kao drugi lik. Svidjelo mi se i to što u predstavi ima puno glazbenih instrumenata. Dobra djevojčica Tena dobiva na poklon harfu od siromašnog mladića Borne. Ona tako lijepo svira, da se to sviđa svima oko nje, pa čak i ratniku i kralju. Najviše mi se dopalo što predstava ima sretan završetak.“

Patrik Kliček, 2.c

Kako za današnje klince i klinceze igrati “Družbu Pere Kvržice”? Kako im objasniti što su to sloga i nesebičnost te da kruh ne raste na policama supermarketa? Kako oživjeti jedno prošlo vrijeme u kojem su djeca čuvala krave u današnjem vremenu kad većina djece nikada uživo nisu vidjela kravu? Iz današnje perspektive, egzotični svijet romana “Družba Pere Kvržice” aktualan je jer govori o vrijednostima o kojima najmlađi naraštaj danas gotovo ništa ne zna. Nasuprot svijetu odraslih u kojem vladaju nesloga, pohlepa i uski osobni interesi, Pero i družba se stavljaju u službu općeg dobra. Oni, bez ikakve naknade, popravljaju stari zapušteni mlin.Njihov poduhvat postaje jedna vrsta utopijskog projekta, ogledni uzorak jednog boljeg, nesebičnijeg svijeta. Oni rade ono što odrasli nisu sposobni napraviti.Ova predstava nastala je kao pokušaj da se upravo te vrijednosti Lovrakovog djela stave u prvi plan. Ona razvija kazališni jezik koji je brz i blizak senzibilitetu današnje djece. Bez idealiziranja svijeta u kojem žive, ali i njihove male zajednice, “Družba Pere Kvržice” na kraju pokazuje da je zajedničkim naporom, solidarnošću i spremnošću na različite poteškoće moguće, barem i kratkoročno, izgraditi nešto bolje od onog u čemu živimo.U predstavi se, uz samog Peru i družbu, kao lik pojavljuje i Mlin koji nas vodi kroz najvažnije epizode njihove avanture. Zahvaljujući njegovim komentarima i prepričavanju, Lovrakov svijet postaje prepoznatljiv i današnjim klincima i klincezima. Nestale su krave, čuvanje kojih je junacima “Družbe” bila najnormalnija stvar. Nestala je vidra koju je Pero ulovio i prodajom njenog krzna zaradio potrebne novce za dovršenje obnove mlina. Sam Mlin će nam morati objasniti što je to bunar i da se voda nije oduvijek kupovala u bočicama. Ali uz sve to na površini drugačije, osnovna ideja - zajedništvo i solidarnost kao preduvjeti da se stvori jedan bolji svijet - je tu. 

4. razredi naše škole gledali su ovu predstavu 25. siječnja 2012. u Gradskom kazalištu Žar ptica. Predstava je oduševila sve učenike i učitelje. Zahvaljujemo redatelju, glumcima i svima koji sudjeluju u stvaranju ovakvog umjetničkog djela koje nam je uljepšalo jedno siječanjsko prijepodne. Mali i veliki, pogledajte ovu predstavu jer vjerujemo da ćete uživati kao što smo i mi!

Dana 7. prosinca 2011. u Osnovnoj školi Nikole Hribara održao se show Hribar traži zvijezdu. Tom smo prilikom intervjuirali poznatu radijsku voditeljicu Ivanu Mišerić koja je bila član žirija.

1. Kada i gdje ste rođeni?

Rođena sam 13. rujna 1985. na petak trinaesti u Zagrebu. Možemo prijeći na ti.

2. Koju ste osnovnu školu pohađali?

OŠ Eugena Kumičića.

3. Koja vam je najdraža uspomena iz osnovne škole?

Pa... nemam pojma. Sve je bilo lijepo. Mrzila sam matematiku, voljela engleski i bila sam član dramske skupine. Lijepe su to uspomene. Osnovna me pripremila za sadašnji posao.