OS Nikole Hribara - Velika Gorica

Dana 9. listopada održan je 68. Planinarski križni put udruge Ekosspiritus u Turopolju. Hodali smo imajući u mislima i srcu misao vodilju ovog Križnog puta Anđele čuvaru mili, svojom snagom nas zakrili. I zakrilili su nas. Otklonili su tmurne oblake i kišu. Druženje smo započeli zajedničkim doručkom ispred župne kuće u Ščitarjevu, a nastavili uz hod, molitvu, meditaciju i pjesmu kroz sve tri župe Velike Gorice pa sve do Gradića i crkve svetog Antuna Padovanskoga gdje je bilo završno misno slavlje i prigodni domjenak uz pjesmu svih sudionika i župljana. Na ovom Planinarskom putu prvi put su sudjelovali i naši osmaši, učenici osmih razreda prvog turnusa sa svojom profesoricom vjeronauka Marijom Patrlj. A kako im je bilo rekli su Lucija, Silvija i Ante.
„Križni put mi je bio super, uživala sam cijelim putem, a posebno na misi. Nadam se da ću ponovno imati priliku ići i odlično se zabaviti.“ (Lucija L.)

„Ovaj Križni put mi se baš svidio. Bio je jedan od najboljih iskustava ikad. Baš sam se zabavila.˝ (Silvija R.)

„Meni je bilo jako zanimljivo. Vidio sam kako to izgleda. Putem sam malo molio, bio s društvom, smijali smo se i pričali. Bio sam i na misi. Drago mi je što sam pošao. Sada znam da ću doći i slijedeći put.“ (Ante K.)

Marija Patrlj

Na Svjetski dan učitelja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nagradilo je 511 najuspješnija odgojno-obrazovna djelatnika u školskoj godini 2020./2021. Ponosni smo što je među nagrađenim odgojno-obrazovnim djelatnicima četvero učitelja naše škole. Čestitamo nagrađenim učiteljima Sanji Božinović, Valentini Japec, Eriki Likan Kelentrić i Vesni Stipić.

Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati!

Uključivanjem u eTwinning projekt U svijetu likovnih umjetnika 4 autorica Sandre Vuk i Nevenke Dimač, učenici 3. a razreda upoznali su životni put i slikarski rukopis američkog profesora likovne umjetnosti Charlsa McGeea. Svoje skulpture izrađivali su u paru s likovnim elementima crno-bijelog kontrasta, crte, točke i kompozicije crtane crnim flomasterom.

Pokazali su veliko zanimanje za ovakvim likovnim ostvarenjima. Svoje papirnate skulpture izložili su u školskoj knjižnici kako bi ljepotu i zanimljivost uradaka mogli vidjeti svi u školi. Pozivamo vas da posjetite izložbu te dobijete motivaciju za neka svoja likovna ostvarenja.

Vesna Stipić, učiteljica 3. a

Učenici novinarske skupine nedavno su intervjuirali dugogodišnju pedagoginju naše škole koja je nedavno otišla u mirovinu. Naravno, riječ je o gospođi Milki Dobrić koja je u našoj školi radila još od samog početka te je kao pedagog osnovne škole imala mnoge zadaće. Sudjelovala je u svim fazama odgojno-obrazovne djelatnosti, od planiranja i programiranja do vrednovanja rezultata. Surađivala je i radila s učenicima, učiteljima i roditeljima te se uvijek trudila učiniti našu školu boljom. U ovom je razgovoru s nama podijelila svoja razmišljanja i iskustva koja je stekla dugogodišnjim radom.

1. Zašto ste i kada odlučili postati pedagoginja?

Davno, davno sam znala da ću raditi s djecom, s ljudima. Valentina Mikuž, moja prva učiteljica, bila je moja inspiracija. Mnogo kasnije odlučila sam upisati Filozofski fakultet, prvotno zbog psihologije, a onda je pedagogija postala moj poziv i zvanje. Naravno da je u svemu pomogla i psihologija. U radu u školi neophodno je znanje pedagogije i psihologije.

2. Koliko dugo radite u našoj školi?

U našoj školi radim od školske 1983./1984. godine, tj. od godine kada je naša škola počela raditi.

3. Koji je najteži, a koji najljepši dio Vašeg posla?

Najteži dio posla je s djecom i odraslima proživljavati teške i ružne životne priče.

Najljepše je vidjeti razdraganu i sretnu djecu, ali i odrasle kada se problemi uspješno riješe.

4. Hoće li Vam nedostajati posao pedagoginje?

Naravno da će mi nedostajati. Gotovo 42 godine, a to nije malo, svaki sam dan radila ono što volim i da, sigurna sam da će mi jako nedostajati.

5. Koji su bili Vaši najzanimljiviji susreti s djecom?

Bilo je uistinu puno zanimljivih susreta s djecom. Teško je izdvojiti neki poseban jer toliko toga se skupilo u 42 godine. I sad vidim neka dječja lica, sjetim se nekih situacija, u licima novih đaka prepoznam lica njihovih roditelja jer toliko sam generacija „upisala" u prvi razred i bila, na neki način, njihov prvi susret sa školom.

Možda bih spomenula priču jednog dječaka i njegov čuperak kose koji mu je bio jako važan pa je zbog čuperka radio neke stvari koje nisu bile baš u skladu s pravilima ponašanja.

6. Kako Vam je bilo raditi nastavu na daljinu?

Vrlo teško. Teško je ne gledati ljude u oči, ne vidjeti reakciju djece, učitelja, roditelja. Svi smo bili u istom položaju, i učenici i učitelji. I nikome nije bilo lako.

7. Što će Vam najviše nedostajati kada odete u mirovinu?

To ću znati kad vrijeme mirovine započne. Vjerojatno najviše bezbrižni dječji smijeh, kolege, prijatelji, razgovori...

8. Što će Vam najmanje nedostajati kada odete u mirovinu?

Najmanje će mi nedostajati slušanje teških životnih priča koje su me jako rastuživale.

9. Postoje li velike razlike u ponašanju djece kada ste počeli raditi i sada kad idete u mirovinu?

Djeca su uvijek djeca. Vesela i razigrana, ali također puna svojih vlastitih briga, različitih od briga odraslih ljudi, roditelja ili učitelja.

Možda su se djeca ranije puno više igrala vani nego sada. Nije bilo toliko igara u digitalnom obliku. Djeca su se družila u prirodi, a ne na društvenim mrežama.

10. Koji su najveći problemi s kojima se djeca danas susreću?

Djeci najviše nedostaje razgovora, kako s roditeljima tako i s učiteljima. Prezaposlenost roditelja, a i žurba za ostvarenjem kurikuluma učitelja, ne ostavljaju vremena za razgovor s djecom. A djeca imaju potrebu da ih netko čuje i razumije. Da ima više razgovora, svi bi se bolje razumjeli i bolje osjećali. Nadam se da će svi uvidjeti koliko je to bitno i naći vremena za razgovor, za slušanje. Veliki problem s kojim se djeca susreću je korona. Toliko toga je promijenila u životima djece, životima svih nas. Nadam se da će ove godine ipak biti manje nastave na daljinu, manje odlazaka u izolacije, manje svega što nam je otežalo rad zadnje dvije godine, zato vam svima želim sretnu i uspješnu 2021./2022. školsku godinu.

Zahvaljujemo našoj pedagoginji na svemu što je činila za našu školu i njezine učenike svih ovih godina. Znamo da posao pedagoga nije lak i da zahtijeva mnogo strpljenja i volje, ali ona je prihvatila i izdržala izazov. Svoje zanimanje i zvanje pretvorila je u životni poziv i svima nama otvorila vrata škole, a svojim osmijehom i lijepom riječi olakšala ulazak, zato joj iskreno zahvaljujemo i želimo zdravu, zanimljivu, ugodnu i dugu mirovinu.

Ema Hrvoić i Ivan Bazilije Buhovac (novinarska skupina)