Kroz  ulice naše male

razne maske su prošetale.

Ispod njih su se krili  naši đaci,

dobra djeca  i pravi veseljaci.

Poslije je za njih organizirana predstava,

neobično se zvala:

Gospođica Neću, zamislite samo,

mi takve gospođice i gospodine ne poznamo.

Danas smo jednu upoznali,

ali na kraju predstave ime smo joj promijenili.

Gospođica Hoću na kraju je postala,

i neizmjerno se tomu radovala.

Draga Općino još jednom Vam hvala,

što mislite na nas male đake,

pa nam godine svake ,

darujete predstave zabavne  i pune pouke.

Još jednom hvala vam  što ste široke ruke.