Dan 18. studeni obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kao i svake godine učenici naše škole su se prisjetili žrtve grada heroja te u znak zahvalnosti i sjećanja na sve poginule u Domovinskom ratu pred školom zapalili svijeće.

U suradnji s udrugom TOMS te kroz njihovu akciju „Moje svjetlo za moj Vukovar“, kroz koju se već više od 10 godina pomaže socijalno ugroženim građanima grada Vukovara, učenici naše škole su na simboličan način obilježili današnji dan.

Što je to pobjeda? Je li u konačno to sportski rezultat, poslovni uspjeh ili nekakva dobit… Ili riječ pobjeda ima dublje, a svakako šire, značenje. Može li netko tko je udaran, gažen na podu, a potom se ustao zvati gubitnikom? Netko tko je krenuo dalje, hodajući koracima nepoznate i sjenovite budućnosti uz rane i ožiljke, žarećeg sjećanja na zlo agresije koje ga je snašlo. Može li razrušen grad, sa svojim ranjenim kućama i zgradama, ulicama i cestama, parkovima i vrtovima biti poražen grad? Ne može ako su njegovi ljudi snažni u volji, ne može jer vene njegovih temelja prolaze kroz tisućljetnu zemlju Hrvata… Grad kao da je htio reći: „Tu sam, tu i ostajem.“ Stari Rimljani imali su jedan slogan (Aeterna victrix), a on je označavao vječnu (konačnu) pobjedu. Grad Vukovar je grad pobjede, grad koji je prevladao sjene i zakoračio prema stazi svijetle i jasne budućnosti. Udaran, gažen i ranjen on se ustao s poda i prašine povijesti u prkos onima koji su ga htjeli tamo zatočiti. Pobjedonosan i ponosan, stamen.

                                                                                      Hrvoje Vukelić, prof.