Bilo je lijepo i burno iskustvo kao i svaki put kada je puno djece na okupu. Tu su se „ sjatila“ djeca, od rane vrtićke dobi do srednjoškolaca (što podrazumijeva puno priče, šušura, napetosti, smijeha...). Svi su se jako trudili oko svojih nastupa, te je susret sadržajem uistinu bio  bogat. Činilo se da čakavica u Kaštelima nije samo prošlost. Ovogodišnji susreti čakavice bili su vođeni lijepim mislima: Tradicija nije čuvanje pepela. Tradicija je prenošenje vatre.

          Organizaciju Susreta ove godine potpisuju Dječji vrtići Kaštela, čije su „tete“ uložile veliki trud.  Dvorac je uistinu bio mali, za sve one koji su htjeli čuti i vidjeti svu našu prekrasnu djecu.Sa dijelom djece koja su „ oslikavala“  kaštelanske dvorce, utvrde i zvonike, nismo mogli doći i smjestiti se na prostor ispred pozornice koji je bio predviđen za nas, jer je publika zauzela sve prolaze. Nakon uspješnog izvođenja svoje točke,  naši drugaši su bili jako nestrpljivi pogledati ostatak programa.

        Večer je imala i goste: književnike Jakšu Fiamenga i Sinišu Vukovića. Oni su podržali ovakve susrete koji ne daju da ČA nestane.  Kroz program nas je, kao i uvijek, spretno i uspješno vodila naša draga kolegica Marijana Vulas.

        S nadom da se ova vatrica neće ugasiti, te da će budući Susreti  dati više prostora djeci kako bi mogla pratiti program , jer sve ovo smo zbog  njih i radili; čestitamo svima,  te do novoga druženja sa čakavicom  sve vas lijepo i srdačno pozdravljamo. 

FOTOGALERIJA