KAŠTILA MOJ GRAD

Kaštila su lipa!

kraj mene galeb kriči:

ajde ribo, meni možeš prići.

Gradić to je zbilja mali,

al' zato povist veliku jema i

ništa mu ne fali.

Od Štafilića do Sućurca

povist cvita.

Vidi tu lipotu

puno svita.

Najdraži naš Lukšić

u sredini stoji.

S pustim crikvan

Hrvatska lita broji.

Smistila se Kaštila

blizu moru.

Ribari brontulaju

i ribu lovu.

Ovon gradu nedostaje

samo snig, da za Božić

pahuljice zaplešu i

odu na brig.

I samo još jednu bolnicu molin,

kad se prihladin zimi

da u redu

dugo ne stojin.

Na kraju dana sunce

u Kaštilin obasja sve.

Samo se još lagano

cingulaju bove.

Anja Matić, 4.a

Sedam bisera

Lipa li su, lipa moja Kaštila,

sedam anđela, sedam bisera.

Preko bogatih polja maslina,

lipa li su moja Kaštila.

Jubav cvate u njima, srce

Se smije u njima. Di god

krenem srce me zove, jer

moja Kaštila imaju najlipše

more.

Grabrela Maras, 4.c

VOLIM TE, GRADE!

Sa svakim krikom galeba, sa svakim valom što obalu miluje, sa svakim vjetrom što maslinove grane njiše, odjekuje ime Kaštela.

Iz polja zalijevana znojem od truda, krvlju kroz povijest, iz sedam dvoraca koji kao da još prkose silama zbog kojih su i sagrađeni – rodila su se Kaštela.

Kaštela su mi sve! Sve što volim i za koje sam u stanju umrijeti na ovom su tlu. Ovdje provodim svoje najljepše dane.

Ovdje imam sve. Prijatelje kojima vjerujem, prirodu koju volim, život za koji vrijedi biti dio ovoga grada. Ponosan sam što sam rođen baš na ovom tlu.

U Kaštelima se ne može samo živiti. Za Kaštela se živit mora!

Toni Matijaca, 6.a

Moja Kaštela

Priča o mojim Kaštelima je priča o ljepoti polja naboranih žuljavim rukama težaka.

Priča o mojim Kaštelima je priča o maslinama, kvrgavim i umornim od prošlosti.

Svaki kamen je trag u vremenu, svaka stijena je simbol prolaznosti i trajanja.

Zvonici što se poput uspravnih mladića uzdižu put neba, zvona što svjedoče o životu što se rađa i umire.

Priča o mojim Kaštelima je priča o moru, o onima što su vjekovima odlazili u potrazi za srećom i vraćali se sa suzom u oku.

Priča o mojim Kaštelima je priča o domovini, o ponosu i slavi ispisanoj u kamenu, o našim precima što su nam ostavili ovu ljepotu u nasljedstvo.

Dorotea Vodeničar, 7.a

Moj  grad

Moje srce stvarno zaigra kad pomislih na sedam mjesta.

Drže se čvrsto za ruke ,grli ih krševiti Kozjak. Vrijedno more ih svako jutro umiva. Valovi ih spremaju na spavanje.

Kućice, dvorci i poneka prazna štala su se zbili u čvrstu jezgru. Polje rađa povrće. Vesele me prve ljubičice, ruzmarin, trešnje… Kads ve procvjeta, ptice zapjevaju. Cvrčak zacvrči, veseli se ljetu. Zamodre se loze i zriju smokve.

Bijeli Split i prijatelj mu Trogir, čuvari su Kaštela. Ne dajte crnom oblaku da dođe. Hladna, jaka buro,zapuši snažno, potjeraj sve tvornice . Čujem galeba kako klikće: „Sretan rođendan, grade! Želim ti puno zadovoljnih žitelja!“

Tina Puškarić 2.a

Moj grad

Moj grad je u obliku jaja.Svih sedam Kaštela je u parkovima,prirodi i ljepoti.Nešto mi se ne sviđa.Ljudi uokolo bacaju smeće i dovode pse u parkove.Ne bih volio da se izgrade tvornice,jer zagađuju okoliš.Da se izgradi put uz more,to bih volio jer bih mogao uživati u ljepoti šetnje i parkova.Kaštel Lukšić je začetnik  turizma u Kaštelima.Počeo se naseljavati uz morei širio prema Kozjaku.Kaštela su grad,a nekada su bila sela.Svaki Kaštel ima svoju crkvu i staru utvrdu.

Volim svoj grad puno!Volim ga zbog prijatelja s kojima se igram.

Kaštela,grade,sretan ti rođendan!

Noa Novak 2.a