Malenim pečatima koje su sami izradili od gline,gume, stiropora… tiskali su u početku po papirima. Na kraju se ispostavilo da sve to s papirima postalo dosadno, tako da su počele tetovaže po rukama. A kakvog li umijeća, samo kada bi se bar netko sjetio koje je koje slovo ili znak...  

Na red je došla naša monotona školska ploča koja je na kraju blještala bojama i veselim znakovima šestaša. Gužva ispred ploče tek se razišla kada je zazvonilo zvono za kraj i posljednjeg od tri sata ispunjena glagoljičkim šarama i umijećima. Čini se kako knjige i bilježnice nisu jedini izvor znanja. I kroz zabavu se može mnogo toga postići. Tko zna što je nestašnim šestašima sljedeće u planu.

Šestaši su tri sata zaredom izlazili i ulazili u učionicu hrvatskog jezika. Kada bi jedni izašli, drugi bi ušli, tako da je većinu tog nastavnog dana u učionici hrvatskog bilo veselo.

Iris Novaković. 6.c

Više fotografija na našoj facebook stranici i u kutku za učenike