MOJ Trogir

Moj Trogir je prekrasan. Smješten je uz Jadransko more omeđen sa općinom Seget sa zapadne strane Kaštelima sa istočne strane, otokom Čiovom sa južne strane. Povoljno je smješten jer je u blizini zračna luka i veliki grad Split.

Moj  grad Trogir je za mene najljepše mjesto na svijetu. Okružen je obradivim poljima, vinogradima, maslinicima, morem, šumama .

Mnoštvo turista tokom cijele godine dolaze posjetiti ovdje ne samo zbog sunca i mora već zbog upoznavanja s njegovom kulturno povijesnom baštinom, posebno grad Trogir koji je povijesni grad i s ponosom mogu kazati da je uvršten na UNESCOV popis spomenika svjetske kulturne baštine. Lista je predugačka: Katedrala sv. Lovre, Radovanov portal, Zgrada Osnovne škole koju pohađam,Kula Karmelengo, Kula sv. Marka, Sjeverna i Južna gradska vrata ..

Jako zanimljiva informacija je da je u Trogiru otvorena prva ljekarna u Europi 1271. godine

Moj grad nije velik, ali ga ne bih mijenjala ni za jedan drugi.

Predivan je u svakom godišnjem dobu. Najviše uživam kada se popnem na brdo poviše Trogira i divim se pogledu ispred sebe. Svaki put me toliko iznenadi svojom ljepotom i promislim koliko sam sretna i ponosna što živim tu.

Zavičaj je nešto što nosimo u srcu i što je cijeli život s nama. Podsjeća nas na  najljepše dane djetinjstva, na mjesta na kojima smo odrasli i koja nikad nećemo zaboraviti.

To su ljudi koji žive tamo, svaki zalazak sunca koji sam vidjela, svaki pogled koji me oduševi iznova. Sve je to urezano u sjećanje i nikad se ne zaboravlja.

Gdje god otišla, uvijek se jedva čekam vratiti svome mjestu, svome zavičaju.

Ono nam je sigurno i poznato utočište koje u nama izaziva osjećaj ljubavi i ponosa.

  Luce Belava, 6.c

Trogir

Zlatne nebeske boje

Ljetni zalazak narančasto umiljat

Ribice kreću na počinak

 Moj zavičaj

Tereza Buličić, 6.c

More

Plavo, duboko.

Hrani, obasjava, šumi.

U dubinama bogatstvo krije.

Plavetnilo.

Maslina 

Stara, zelena.  

Raste, liječi, daruje.  

 Ponosno u vrtu stoji.

 Bogatstvo. 

     Lana Zrno, 6.c

Švet' Ivane o' moga Trogira

(narodna)

Švet Ivane o' moga Trogira,

providi mi lipoga mladica.

Koj' ne pusi, dimi spanjulete

koj' ne igra karte, šija šete.

Koj' ne pije ni botiju vina

koj' ne ide potaj put kažina.

Ako mi ga taka ne providis,

u crikvu me visje neces vidit.

Ima bit da su  stari Trogirani bili veliki berekini, kad je jedna  (ne)poznata tadašnja cura ovako molila švetoga Ivana, nebeskog zaštitnika moga grada, da joj providi lipoga mladića. Uvjeti su bili da ne puši, da nije pijančina i da nema običaj odlazit u kažin. Zar je tražila puno? A da je ta cura i u ono doba imala i stav i personality, oću reć - osobnost,  dokazuje i  odlučna tvrdnja kako više neće uć u crikvu ako joj se ne usliši njezina želja. Ma jeste li vidil!?

Eto, ostala je  pisma, koja će se danas puno puta slušat, a i triba tako, neka se zna da upravo danas moj lipi mali grad slavi svoga švetoga Ivana Trogirskog. Izuzetno je ugodno bilo jutros slušat zvonku pismu kad su u isto vrime zazvonila zvona sa svih crkava u gradu. Još je i naš patron iskoristija svoje nebeske veze kod svojih kolega pa nam je providi i lipo vrime. Za razliku od prije dvi godine kad je upravo na današnji dan opalila velika buretina, oluja svih oluja, kakva se ne pamti. Ko zna na koga se onda bija najidija šveti Ivan!?

Dvadeset i tri stoljeća broji moj Trogir. Još otkada su u 3. stoljeću prije nove ere doseljenici sa Isse osnovali Tragurion, šta navodno znači “mjesto gdje pasu koze”. Kasnije za vrime rimskog carstva postaje Tragurium, a dolaskom Hrvata konačno dobija današnje ime.

Zanimljivo je da je sveti Ivan upravo autohtoni,  “fetivi” svetac. Legenda govori da  je u XI. stoljeću papin poslanik prolazija ovim krajevima, i da je u njegovoj pratnji bija i naš Ivan koji je u to doba već bija poznat kao učen svećenik. Kako se  Trogiranima očito svidija iz prve, zamolili su poslanika da im ga postavi za biskupa. Poslanik je naravno udovoljio tom zahtjevu a očito ni sam Ivan nije ima ništa protiv. Očito su svi bili zadovoljni uvjetima ponuđenog ugovora.

Sveti Ivan je osta zapamćen po mnogim čudima. Uspija je odgovorit od nauma pomahnitalog ugarskog kralja Kolomana koji je ničim izazvan, tija razorit Trogir 1105. godine. Navodno se mnoge tadašnje zgrade nisu uklapale u prostorne planove, a nije bija donešen ni GUP.

Zato je naš šveti Ivan bija glavni pokretač izgradnje naše katedrale, koja  se gradila nekoliko stoljeća, ali vridilo je, pa iako je posvećena svetome Lovri, ipak je u narodu zaživila kao katedrala svetoga Ivana jer se u njoj nalazi i njegov grob.

Darko Veršić

preuzeto sa bloga