Tako su učenici nižih razreda dobili priliku doživjeti na trenutak kako je biti slijepa osoba, kako se kretati pomoću bijeloga štapa, kako prepoznati predmete opipom te kako se orijentirati pomoću zvuka. Uz bijeli štap kao simbol slijepih osoba, učenici su naučili ponešto o brajici, pismu za slijepe, te o knjigama i pomagalima za slijepe osobe.

Učenici starijih razreda okušali su se u kretanju taktilnom stazom u uvjetima simulirane sljepoće, te su naučili kako pravilno voditi slijepu osobu. Također su stvarali razrednu priču prema taktilnim slikovnicama bez teksta.

Ono  najvažnije što su učenici u tim interaktivnim radionicama dobili jest spoznaja da  sljepoća ne sprječava slijepe osobe da  unatoč  svemu funkcioniraju u svakodnevnom životu. U mnogim stvarima bit će potrebna prilagodba i pomoć svih nas kako bismo svi imali iste mogućnosti. Uz nove spoznaje, iskustva kao trajne tragove u izgradnji osobnosti, radionice su ostavile  i neke materijalne tragove poput šarenih plakata i radova učenika 2. razreda koji su modelirali različite oblike od tijesta ne služeći se osjetilom vida.