Svakome je njegov zavičaj najljepši. Ali moje plavo more i moj Kvarner najljepši su svima. Mogu zamisliti bilo koje godišnje doba i ne znam kada više uživam. Možda u jesen kada se s Učke spuste crni oblaci i čini se kao da kiša neće nikada stati. No samo se tako čini. Jer poslije kiše kada se pokaže sva ljepota jesenjih boja, uživam u svakom trenu. Beru se plodovi zreli i ljudi se pripremaju za zimu. A kada zimi zapuše ljuta bura imam osjećaj kao da će me otpuhati na neki od prelijepih kvarnerskih otoka.

Ponekad je malo dosadna ta zima, ali naša stara tradicija zna kako je otjerati. Kada zvončarska zvona zazvone, zna se da je zimi blizu kraj. Proljeće je posebna priča. U njoj zaista mogu uživati svi. Možeš birati šetnju Opatijom, uz more od Voloskog do Lovrana ili otići do Trsata. U Svetištu Majke Božje pomoliti se da ljeto bude dugo i toplo. A ljeto je moje godišnje doba i tada mi ne treba ništa više osim izabrati najljepšu plažu i uživati u vrelim kamenčićima i moru koje je samo u mojem zavičaju tako plavo.

Nadam se da će svatko tko dođe uživati jednako kao i ja.

Paola Makek (5.c)

Iz daljine sunce sja, ljepota moga zavičaja. Svako jutro, svaki dan promatram plavi Jadran. Sjajni crveni krovovi, oko njih plešu razgranati borovi. Kamene kućice nižu se niz ulice. Malene drvene barčice plutaju nad mirnim morem. Začarane, zlatne otoke turisti oplovljavaju i znatiželju pokazuju. Učka je tu, snježna i strma, a iz šume doluta mlada srna. Ujutro kroz prozor dopiru sunčane zrake poput toplog zagrljaja bake nakon pročitane bajke.

U mom kraju Kvarner svatko mora posjetiti. Ispred moje kuće, u proljeće, ptičice raznih boja cvrkuću. Pjevaju pjesmice do najviše ljestvice. Živa se priroda nadaleko osjeti. S mog prozora vidi se Učka prema kojoj hrle ljudi zimi i uživaju zimske radosti. Stariji se ljudi vrate u mladost. Ne znam više što bih rekla i zadnja je riječ iz mojih usta potekla.

Najljepši je taj, primorsko-goranski zavičaj!

Lara Kralj (6.c)

Volim grad koji teče
i nitko ništa protiv njega
reći neće.

Volim te zato što
grad si na moru.
volim i Učku
tvoju divnu goru.

Stara ura
nasred Korza stoji
i sate godinama broji.

Iznad tebe
Trsatska gradina stoji
i nikog se ne boji.

A kada dođe
vrijeme karnevala
grad je pun ludih šala.

Karlo Babić (5.c)

Dičim se svojim zavičajem
svojim rodnim krajem.
Gradska ura zvoni,
a mala barka po moru plovi.

Morčići, crni i mali
na Korzo su stali.
Karneval - običaj je star
voli ga svaki mladi par.

Na bonaci nema niti vala
buri što puše puno hvala!
jako volim miris mora
uz njega stiže svaka zora.

Ribari na moru u barci sjede,
a mačka na kopnu prede.
šetnice uz more voli svak
šetati uz more posao je lak!

Vid Vičić (5.c)

O, prekrasni i mirisni rodni kraju,
primorsko-goranski raju.
Djeca te vole zbog mora,
a odrasli zbog šumskih gora.

Tvoju obalu i jadranske dubine
sunce grije
dok vjetar mirise nosi u visine.
Na tvojem prekrasnom plavom moru
brodovi plove,
i noću, u ranu zoru.
ribe se love.

Visoke gore što ponosno stoje
čuvaju šume tvoje.
Zimi zabijeli snijeg
prekrije čitav brijeg
pa odjekuje dječji smijeh.

O, prekrasni i mirisni rodni kraju,
primorsko-goranski raju.
I more, i šume, i gore tvoje
ispunile su srce moje.

Karlo Gašparac (5.c)