Za svoje su nastupe djeca nagrađena iskrenom staračkom toplinom, osmjehom djeteta na licima štićenika doma i  velikim pljeskom. Stariji su djecu pratili srcem koje bi još plesalo, trčalo ljubilo… zajedno su otpjevali „Suzu za zagorske brege“ što je i za djecu i za korisnike Doma bio poseban doživljaj. Za veselo dirigiranje ovom neobičnom zboru, učiteljica Rabuzin dobila je pusu od najstarije stanovnice ove neobične kuće. Za Antonija Kokota, Elenu Čokor, Jakova Frkača, Luciju Bogdan, Doroteju Bedenik, Lauru Vukešin, Lanu Domjan i Leu Novoselec, bilo je ovo pravo predbožićno darivanje onih kojima je najpotrebnije.