Ponovno zajedno 

Toga jutra probudila sam se znajući što me čeka. Obukla sam svoje najdraže hlače i majcu i krenula u školu znajući da ću tamo vidjeti sve prijatelje.

         Na praznicima mi je bilo lijepo, dovoljno sam se odmorila i naspavala, ali sam ipak već  poželjela poći u školu da vidim učitelje i prijatelje, ali ne veselim se tome što ću svaki dan učiti jer ovo mi je ipak zadnja godina osnovne škole i moram se potruditi da imam odlične ocjene da bih se  mogla upisati u što bolju srednju školu. Svi  govore kako osnovna škola nije teška, ali to najčešće govore oni stariji u čije vrijeme je bilo manje gradiva nego sada. S učenjem ćemo se svi snaći. Meni je, a mislim da i svima ostalima, bitnije druženje i zabavljanje s prijateljima s obzirom da nam je ovo zadnja zajednička godina. Kada promatram bivše učenike koji su bili najbolji prijatelji u osnovnoj školi, bojim se da se moji prijatelji i ja ne razdvojimo poput njih. No, za to se još ne moram brinuti jer ovo je tek početak, još imamo cijelu godinu za ocjene, zabavu i prijateljstva.

         Sama pomisao na početak škole za vrijeme praznika mi je zadavala glavobolje, no sada, kada je škola počela, shvatila sam da nije ništa strašno.To je još samo jedna školska godina koju ću sigurno pamtiti po lijepim i zabavnim trenutcima.

                                                                      Lara Košutar, 8. c 

Od petaša do osmaša

To je drama za deset! Kad sam došla u ovu školu, bila sam učenica petog razreda, a sada sam već u osmom razredu i kako da mi sve te godine prođu normalno, bez dramske napetosti? Iz razreda sam poznavala samo „Novešćane“ koji su i prije išli sa mnom u razred. Došli smo u jedan razred, a ispred nas neka neobično zbunjena žena. Kladim se da je bila uplašena više od mene. Razrednica!
Dok je meni i ostatku razreda bilo važno sjesti u klupu s boljom polovicom, njoj je bilo važno da nitko nema žvakaću u ustima i da svi budemo pristojni. Kako biti pristojan s nekim koga uopće ne poznaješ? E, tu dolazi do još veće drame! Učitelji i učiteljice. Pomozite!!! Ne znate vi kako je to kad ne znate gdje je svlačionica pa se učiteljica dobro izviče na vas jer ste zakasnili na tjelesni. Ili kada vam se dogodi neki od ovih problema; ljubav, psovka, tuga, radost... Ima tu svega!
I tako, dok smo pjevali brojalice i učili o rečenicama i vremenima, godine su prolazile, a da toga nismo bili svjesni. Od petaša dogurali smo do osmaša. Sada smo već ljudi, na neki način. Od nikoga, „malih dosadnih“, sada postajemo uzori, „veliki dosadni“. To je odlično!
Iako mi matematika ne ide za pet, znam da su mi ove četiri godine brzo prošle. Želim uspješno završiti osmi razred i upisati se u neku bolju srednju školu. Nemam strahova, već samo ciljeve!!! Budućnost je važna, ali prošlosti se valja sjećati!

                                                          Anita Katanec-Makaj, 8.c