U Vukovar, točnije pred Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, stigli smo u 11 sati. Dočekali su nas ljubazni domaćini i objasnili nam tijek događanja. Nakon obilnog ručka i razgledavanja bivše vojarne, uputili smo se u razgledavanje samog grada. Razgledavajući grad, brojne misli su nam prolazile kroz glavu. Grad, koji je bio porušen do temelja, danas prekrasno izgleda. „Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.“ (Siniša Glavašević)   Ljubav njegovih Vukovaraca uspjela ga je ponovno dići na noge. „Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“ ( Siniša Glavašević)  Samo Dunav tiho teče skrivajući mnoge tajne o lijepim i ružnim vremenima. Na istom tom Dunavu, na brodu, bili smo navečer u disku. Prekrasna atmosfera nije nikoga ostavila ravnodušnim. Plesali smo do mile volje, a poslije se, već pomalo umorni od puta i zabave, uputili u hostel Dubrovnik na spavanje. Drugog dana, 8.2.2019., nakon doručka krenuli smo u razgledavanje memorijalnih lokacija u pratnji vodiča koji nam je sve potanko objasnio. Posjetili smo ,ali samo turistički, tvornicu obuće Borovo, zatim smo se zaustavili na Trpinjskoj cesti, obišli vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje, a potom i Ovčaru. Na povratku prema hostelu zastali smo u crkvi sv. Filipa i Jakova kao i kod nezaobilaznog vodotornja koji nam je još iz daljine plijenio pozornost. I danas, kao i u vrijeme rata, stoji poput diva koji čuva svoj grad i svoje Vukovarce. Uspio je , uz brojne granate „ostati na nogama“ i davati neopisivi moral svojim građanima. Hvala mu na tome. Nakon ručka uputili smo se na zadnju lokaciju, u Ružičkinu kuću, gdje smo imali zadnje predavanje i kviz. Našu školu predstavljale su učenice Melani Matovina i Matea Hodak koje su se junački borile i osvojile odlično 3. mjesto. Puni raznoraznih dojmova i emocija uputili smo se svojim domovima. Oduševljeni predivnim domaćinima i junačkim gradom vraćamo se noseći Vukovar u srcima. Hvala ti Grade na svemu. Ostaj nam dobro do nekog novog susreta.

 „Grad- to ste vi.“                                                                                                        Nikolina Ožanić

Link na slike koje su nam osmaši poslali!