(Preuzeto iz digitalnog časopisa  Pogled kroz prozor, broj 45. listopad 2012. http://pogledkrozprozor.wordpress.com/2012/10/31/digitalna-ovisnost-ucenika/

Piše: Marina MIRKOVIĆ, dipl.inž.elektrotehnike, Zagreb

Uporaba mobitela i interneta sve je veća, a najveći dio njihovih korisnika mladi su u dobi od 15. do 24. godine. Njihova uporaba digitalne tehnologije u svakodnevnom životu pretvara se u digitalnu ovisnost koja zaokuplja pažnju psihologa, nastavnika i roditelja. Nervoza zbog nemogućnosti pristupa internetu, želja da su što duže dostupni online, često provjeravanje elektroničke pošte i odgovaranje na poruke, nastojanje da se prijeđe razina određene akcijske online igre, ometa njihovo koncentriranje na učenje i rad. Ovisnost o virtualnim prijateljima sprječava ih u razvijanju komunikacije u stvarnom svijetu.
U Tehničkoj školi Požega provela sam anketu među učenicima u okviru istraživanja o digitalnoj ovisnosti mladih vezanoj uz korištenje interneta i mobitela. Cilj je istraživanja ispitati koliko vremena učenici provode uz internet i mobitele, kao i sadržaje koji ih zanimaju.

Ovisnost o internetu

Većina istraživača prigovara uporabi termina “ovisnost o internetu”. Tako Davis smatra kako je bolji izraz “patološko korištenje interneta” (PKI), koje ovaj autor dijeli na specifično i opće.
Specifični PKI odnosi se na one osobe koje su ovisne o specifičnoj funkciji interneta, primjerice, o trgovini na internetu, o kockanju na internetu i sl. Ponašanje tih osoba sadržajno je specifično i ne bi postojalo bez interneta; odnosi se samo na jedan (katkada i dva ili tri) aspekta interneta i postoji potpuno neovisno o mnogostrukim funkcijama interneta. Nastaje kao rezultat prethodnog psihopatološkog statusa neke osobe koji se sada veže s online aktivnosti.
Opći PKI odnosi se na opću, multidimenzionalnu pretjeranu uporabu interneta, uključivši i sasvim besciljno provođenje vremena “online”. Davis pretpostavlja da je ta pojava vezana sa socijalnim aspektima interneta i odražava potrebu osamljene osobe za socijalnim kontaktom i potkrepljenjem dobivenim “online”. Rezultat je nerazmjerno dug boravak na internetu, bilo trošenjem vremena ni za kakav poseban cilj, bilo provođenjem mnogo vremena u pričaonicama; višekratnim pregledavanjem svojeg e-maila tijekom dana.

Ovisnici o internetu imaju promjene na mozgu slične onima koje imaju narkomani ili alkoholičari, pokazalo je istraživanje kineskih znanstvenika. Uočen je prekid u vezama između živčanih vlakana u dijelovima mozga zaduženim za emocije, donošenje odluka i samokontrolu. Rezultati nagovještavaju da su pokrenuti isti psihološki i nervni mehanizmi kao i kod drugih vrsta ovisnosti i poremećaja kontrole.
Internet ima svojstvo bijega u virtualni svijet u kojemu su socijalni kontakti bestjelesni, ljudi su bezdobni, bez statusa ili pripadnosti određenom društvenom sloju ili okruženju. To jest, svi oni ili svatko od njih može izmisliti sve što želi, prešutjeti sve što želi i od sebe učiniti nešto što ne postoji ili dati na uvid samo jedan vid svoje ličnosti. U virtualnom svijetu može se ostvariti sve ono što ne uspijeva u realnom, stvarnom okruženju.

Ovisnost o računalnim igricama

Masovno online igranje putem računala povezuje igrače cijelog svijeta. Svaki poslužitelj može držati u prosjeku do 5 000 igrača u isto vrijeme. Veliki broj novinskih članaka govori o igračima koji su ostavili obitelj, prijatelje, posao, ponekad čak i vlastite živote kako bi i dalje igrali. Velike tvrtke i dalje zarađuju novac, dok pojedinci uništavaju svoje živote. Učenici, posebno muška populacija, posebnu pozornost posvećuje ovom obliku zabave. Znajući da ste samo nekoliko sati udaljeni od toga da budete još bolji u borbi protiv čudovišta koje napada vaš online život, dodatni je razlog za nastavak igre. Tko ne bi htio biti 10 bodova jači za samo nekoliko sati rada? Dizajneri igara uvijek su jedan korak ispred vas i navode vas na nove pustolovine kojima vas nagrađuju bodovima ili verbalnim pohvalama. Stjecanje novih razina može zadržati igrača okupiranog za igru tjednima. Ovisnost o videoigrama stvaran je problem i postaje epidemija koja sve više zabrinjava.
Pozornost učenika izazivaju agresivne videoigre. Znanstveno istraživanje [5] koje je provedeno u zagrebačkim srednjim školama, pokazalo je da simptome patološkog igranja više imaju učenici strukovnih škola od gimnazijalaca, a glavni razlog je to što moraju manje učiti. Jedna od autorica istraživanja, doc. dr. sc. Vesna Bilić navodi da je ovisnost o videoigrama ista kao i kod droge, samo ne postoji kemijska ovisnost. Učenici, igrači ne mogu prestati igrati. Ukoliko pokušaju prestati, postaju nervozni, imaju tipični apstinencijski sindrom. U igrama imaju osjećaj moći, sami odabiru lik, oružje i pozicije. Nažalost, zbog čestog igranja manje vremena posvećuju učenju, napuštaju neke važne aktivnosti i počnu lagati roditeljima.

Ovisnost o mobitelima

Ovisnost o mobitelima postaje sve više rasprostranjena kako raste broj korisnika, a posebno djece i mladih. Jedna je studija pokazala da se japanska djeca nisu sprijateljila s kolegama koji nisu imali mobitele. Studija u Italiji pokazala je da jedna četvrtina adolescenata imaju više mobitela, dok je u Velikoj Britaniji 36% ispitanih studenata priznalo da ne mogu živjeti bez mobitela.
Kod pojedinih korisnika javlja se tjeskoba kada nemaju svoj telefon na raspolaganju. Osoba može postati iritirana ako netko ne odgovara na njene govorne ili tekstualne poruke dovoljno brzo. Odbija isključiti mobitel, čak i u područjima gdje je ograničeno korištenje mobitela. Veliki je broj mladih koji šalju SMS poruke gotovo cijeli dan. Imaju napad anksioznosti ako su zaboravili svoj mobitel kod kuće i ne mogu uživati u onome što rade sve dok mobitel nije ponovno uz njih.
Korištenje mobitela u školi od strane učenika osobito je kontroverzna tema. Mnogi pedagozi i učitelji tvrde da su mobiteli distrakcija i trebaju biti zabranjeni. U mnogim obrazovnim ustanovama korištenje, pa čak i nošenje mobilnih uređaja u potpunosti je zabranjeno. S jedne strane, mobilni uređaji mogu se koristiti za prijevare na testovima, i na drugi način kao suvremeno edukacijsko pomagalo ili sredstvo. Gledajući s pozitivnog aspekta, mobilni uređaji mogu pomoći učenicima i studentima brzo istraživanje i osigurati vitalne komunikacijske poveznice na školske prijatelje, pa čak i učitelje.

Računalna ovisnost

Računala su, nažalost, okupirala ljude, a time i djecu te su zaboravljene određene društvene norme. Digitalizacija je olakšala administraciju i pohranu dokumenata. Većina poslova brže se izvede uz primjenu računala. Ručni zapisi su rijetki, kao i izrada crteža, a učenici svoju kreativnost razvijaju pomoću računala.
Problem se javlja u izradi domaćih zadaća koje nisu izrađene samostalno i iskreno. One se mogu jednostavno kopirati od prijatelja ili s interneta, uz malo uloženog truda. Gubitak važnih podataka zbog iznenadnog problema kod rada s računalom, može biti vrlo frustrirajući.

ZAKLJUČAK

Većina ljudi koji se koriste internetom i mobitelom osjećaju se osamljeno i uzrujano kada im se onemogući pristup mreži. Odricanje od tehnologije postalo je jednako teško kao odvikavanje od alkohola ili pušenja. Odrasli, koji razumiju ovu digitalnu ovisnost moraju pomoći mladima, posebno djeci, kako daljnji razvoj tehnologije i njena primjena u budućnosti ne bi donijeli još veće probleme.

Praćenje ponašanja učenika u digitalnom svijetu, pomoći će u edukaciji učenika i roditelja kako bi učenici osvijestili svoju naviku dugog provođenja vremena uz računalo, internet i mobitel te promijenili svoje takvo ponašanje. Time bi njihova uspješnost u učenju bila bolja, kao i odnos prema društvenim, kulturnim, sportskim i drugim aktivnostima u široj društvenoj zajednici. Nužna je briga i pomoć mladim ljudima uhvaćenim u ovu zamku ovisnosti, kako bi pravilno upravljali svojim vremenom uz digitalnu tehnologiju.