Dana 7. prosinca  posjetili smo Knjižnicu Marka Marulića. Ovo mi je prvi put da idem na terensku nastavu s grupom „Kulturna baština“. Iako sam već dosta puta bila u toj knjižnici, ovaj put sam naučila mnogo novog.
Knjižnica je jako velika i bogato opremljena. Ispred  knjižnice nalazi se knjigomat. On  služi da ako je knjižnica zatvorena u njega ubaciš knjigu koju želiš vratiti. Kad smo ušli u knjižnicu, tete su nas ljubazno   pozdravile. Prvo što su nam  pokazale  bio je  poligon za djecu koja  uče hodati. Pored poligona se nalaze priče za malu djecu  i društvene igre. Neke se društvene igre mogu i  posuditi.

Posebno je odvojen  dio za prve i druge razrede osnovne škole. Tamo se nalaze poučne knjige. Tu su  i računala na kojima se mogu igrati poučne igre kao što je npr. učilica. Knjižnica je jako dobro ukrašena. Zaokupila mi je pozornost  jako lijepa ježeva kućica napravljena od kartona. Tamo se nalazi i puno stolova za kojim se može učiti ili čitati knjige. Veliki dio čine raspoređene knjige za djecu:  sve od enciklopedija pa do pustolovnih knjiga, horora… Posuđene knjige se moraju vratiti za tri tjedna , ali se termin može i telefonski pomaknuti. U jednoj prostoriji su postavljeni samo filmovi i  glazbeni CD-ovi. Ima ih raznovrsnih. Oni se moraju vratiti  u roku od pet dana jer ih nema toliko puno kao knjiga.
Na katu se nalazi velika prostorija s knjigama za odrasle i jedna manja prostorija u kojoj je zavičajna zbirka. Tu  se pohranjuju i čuvaju stari i novi spisi o Splitu. Ljubazne knjižničarke pokazale su nam  različite  spise i dokumente  koje im je darovala jedna naša  sugrađanka. Najstariji spis govori o  izgledu starog Splita i o gradnji Crkve sv. Križa. Taj su dokument pisali svećenici i to više njih kroz razna razdoblja. Spis je jako star. Zapravo napisan je tisućušesto i neke godine.

Imali smo sreće pa smo upoznali i darovateljicu koja nam je čitala poneke rečenice na latinskom i talijanskom jeziku. Među tim spisima  bio je i vlastoručno napisan molitvenik njenog oca, crkvena knjiga kojom su se služili svećenici  a to je debela knjiga  sa molitvama i propovijedima za svaki dan u godini, te razni drugi spisi velike vrijednosti. Svi ti dokumenti govore nešto o  izgledu Splita u prošlosti. Spisi se još uvijek sakupljaju i proučavaju.
Knjižnica je bogata sadržajem i za djecu  i za odrasle. U njoj se organiziraju i razne radionice. Zanimljiva mi je  stara zbirka o Splitu i način života koji se opisuje.
Lijepo je poznavati prošlost i tradiciju svoga grada jer je to i naša prošlost.
Jako mi se svidio ovaj izlet. Bilo je zanimljivo i naučila sam mnogo  novog.
Zato s nestrpljenjem čekam sljedeći izlet.

Anita DŽAJA, 5.b