U svijetu je previše gladi, siromaštva i ljudske sebičnosti prema najpotrebitijima.
Trebamo pomagati ako možemo. Na svijetu je toliko gladne djece koja su bez domova, a njihova najveća želja je školovati se i ne razmišljati o smrti. Za to postoje razne udruge, ali možda je najučinkovitija "MARIJINI OBROCI" koja ujedinjuje svijet u spašavanju života na tako jednostavan način. Naša škola se pridružila toj humanitarnoj organizaciji na način da smo sudjelovali gotovo svi, učenici zajedno s nastavnicima, ravnateljica i nenastavno osoblje. Kasice su brzo bile pune te smo, prikupivši značajan iznos, osigurali hranu i obrazovanje za 35 – ero djece za godinu dana. Nije problem odreći se nešto novca i tako darovati jednom djetetu topli obrok, potrebno je tako malo da bismo postigli tako puno.

Odlučeno je od strane svih nastavnika da ovo postane tradicija u našoj školi i da tako pomognemo još mnogima. Ujedinili smo se protiv gladi, darovali smo osmijeh djeci, spasili smo živote i nastavit ćemo. Dobili smo i zahvalnicu za naš humanitarni rad od udruge "Marijini obroci".

Jako sam sretan što smo pomogli djeci jer su neka od njih naši vršnjaci, a živimo u tako različitim stvarnostima. Mi smo bezbrižni, a oni svakodnevno razmišljaju kako preživjeti. Mi dobijemo sve što želimo, oni nemaju ni krov nad glavom. Rastužuje me činjenica da u svijetu svako nekoliko sekundi umre jedno dijete od gladi . A mi to možemo spriječiti i ujediniti se za svu gladnu djecu u svijetu. Zato još jednom hvala svima koji su to ovom prilikom i učinili.

Filip ŠKIFIĆ, 8.c

Naša nastavnica engleskog jezika Ana Sarić, koja je otvorila vrata naše Škole ovoj akciji, donosi i svoj osobni doživljaj.

Uistinu je tako malo potrebno pokucati na vrata Srca punog ljubavi i suosjećanja koje spremno čeka darovati najbolji dio sebe. Prividno tek Neznatno i Simbolično postaje zapravo dar Života i Smisla, nade u jedno bolje sutra. I ne tek topli obrok, već misao Lijepo je što postojiš. Ne želim tvoju patnju i bol na blatnjavim smetlištima života. Želim te vidjeti sretnog, s onim iskrenim osmijehom u očima koji se rijetko susreće na obroncima civiliziranog svijeta. Onu iskru nepatvorene radosti koja prkosi surovosti života. Zar ipak nismo isti? Zar imam više prava na sreću? Znam da je ovaj dar tek mali svjetlucavi kamenčić u mozaiku i moru potreba tvoje stvarnosti, ali njegov sjaj grije mi dušu, vraća vjeru u Čovjeka i podiže pogled prema Nebu.

Ana SARIĆ, prof.