Ove školske godine upoznali smo se pobliže s kulturnom baštinom „najlipšeg grada na svitu“ – našeg Splita. Njegovu povijest, ljepote i znamenitosti otkrivali smo zajedno s našom dragom nastavnicom Anom Sarić. Proučavali smo tako višejezične vodiče, gledali multimedijalne razglednice te radili samostalna istraživanja. Svoj rad završili smo odlaskom u razgledavanje stare jezgre grada tj. Dioklecijanove palače pri čemu je svaki učenik na jedan dan postao pravi vodič za pojedinu kulturnu znamenitost na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.
Obilazak smo započeli na samoj Rivi, pored poznate makete grada, gdje sam „ostale kolege vodiče“ upoznala s poviješću i razvojem grada Splita. U impresivan prostor Dioklecijanovih podruma uveo nas je Bruno Đurović koji nam je približio značenje i funkciju Mjedenih i Željeznih vrata, dok je ostatak priče o onim Zlatnim i Srebrenim prepustio Darku Mojsiloviću.

         Josipa Pavić je svoju priču o veličanstvenom Peristilu kao mjestu susreta cara s pukom i uzvanicima iznijela na njemačkom, nakon čega smo razgledali jedinstvenu unutrašnjost Jupiterovog hrama. Zanimljivosti o hramu koji je u kršćansko doba pretvoren u krstionicu donijela nam je Karla Maslov te smo tako saznali da se u njemu, pored kipa Ivana Krstitelja kojeg je Splitu darovao Ivan Meštrović, nalazi i sarkofag nadbiskupa Ivana Ravenjanina, osnivača Salonitanske nadbiskupije te onaj nadbiskupa Lovre iz XI. stoljeća.

         Povijest splitske katedrale zorno su nam prenijeli Martin Sarić i Mila Galić, dok nam je o životu i mučeničkoj smrti sv. Duje svoja istraživanja iznio Marko Gjakun. O samoj palači saznali smo mnogo zanimljivosti na engleskom, njemačkom, ali čak i ruskom jeziku budući da se naša Lucia Mršić ovom prilikom potrudila dodatno obogatiti naš jezični repertoar. Iz veličanstvene katedrale spustili smo se u kriptu sv. Lucije koja nas je hladnoćom i masivnošću svojih kamenih zidova vratila u davna vremena Dioklecijanovog progona kršćana kada je prolivena krv brojnih mučenika i svetaca. Neki od nas pomolili su se ovoj svetici za uspješan završetak školske godine, a neki su bacili novčić u svjetlucavi izvor pridruživši se tako tisućama onih koji su svoje želje izrekli prije nas.
         Na kraju našeg obilaska prošli smo poznatom ulicom „Pusti me proć“ te uz smijeh i osvježavajući sladoled završili naše „kulturno osvajanje grada“. Bili smo ponosni što smo odškrinuli tako bogatu riznicu kulturne baštine našeg grada te spoznali vrijednosti koje u sebi već stoljećima nosi.

Doris TANDARA, 8.c