Pomalo istrošena rečenica je: « Čega si se odrekao u korizmi? « I onda ljudi nabrajaju da su se odrekli slatkiša, cigareta, pića... i tu se završava korizmeno odricanje.Ima li smisla takvo odricanje? Zar se i bez korizme ne bismo trebali odreći pića i cigareta zbog svoga zdravlja i zdravlja ljudi s kojima živimo? Odricanje ima smisla ako ono što smo « uštedjeli « poklonima onima koji nemaju. (Ovdje nećemo obrazlagati koliko je korizmeno odricanje teže kada se odreknemo psovki, lijenosti, ogovaranja, zavisti, ruganja, sjedenja pred računalom satima... )Ove godine naši učenici sakupili su određeni novčani iznos kao svoje dobrovoljno korizmeno odricanje od jedne čokolade.

Dogovor je na početku korizme bio da ćemo pomoći jednoj siromašnoj obitelji. Nekoliko dana prije Uskrsa, učenici Luka Protega i Jere Mandušić s vjeroučiteljicom otišli su odnijeti poklon potrebnoj obitelji koja živi na Kmanu. Vlažni podrumski stan koji ima jednu sobu, malu kuhinju i nadograđeni WC, bez svjetla i topline, malo starog namještaja i puno tuge, izazvao je u nama osjećaj težine i sućuti. Tu žive muž i žena, ljudi pedestih godina. Žena je imala moždani udar i oduzeta joj je desna strana tijela, a nakon toga gangrena je zahvatila nogu koju su liječnici morali odrezati. Muž ima PTSP i on se brine o njima. Ručak svakodnevno dobivaju iz udruge « Lovret «, a česti su gosti iz Caritasa župe Marije Pomoćnice sa Kmana koji osim materijalne pomoći pružaju i duhovnu okrepu.

Predali smo našu kovertu, naših « mrvice dobrote « koje su u očima tih ljudi izgledale jako velike. Bili su ganuti do suza i njihova zahvalnost i blagoslov najljepša je zahvala.Izašli smo van, svatko u svojim mislima i jakim emocijama, nismo neko vrijeme progovorili ni riječi. Šutnja je govorila više od riječi. Ovaj konkretni izričaj ljubavi prema bližnjemu najjači je dokaz naše čovječnosti i vjere. Ovim učenicima je jedno veliko životno iskustvo, jer često govorimo o ljudima koji žive jako teško, ali kad sami vidimo i osjetimo tu težinu želimo živjeti konkretnu, djelotvornu ljubav cijeli život.

                                       Miranda Banovac, vjeroučiteljica