24. lipnja 2014. Naši su osmaši došli na svečanu podjelu svjedodžbi. Ovo je njihov zadnji službeni boravak u školi, no očekujemo da će nas i dalje posjećivati kad god budu mogli. Zadovoljstvo ih je gledati kako su narasli, postali zreli i kako znaju što žele od života.

A nama se sjećanja nižu kao slike na filmskoj vrpci… njihovi radoznali pogledi u prvome razredu; njihova sreća što su naučili čitati i pisati pisana slova; njihov ponos kada su naučili računske operacije do milijun. U tome su trenutku vjerojatno pomislili da im je znanje toliko bogato da mogu postati, u najmanju ruku, astronomi i da mogu tako lako promijeniti svijet.

Ponekad su se nas ljutili, ponekad smo bili beskrajno naporni i dosadni, a ponekad smo ih oduševljavali novim pričama i saznanjima. Uvijek smo ih nesebično učili, u svakoj situaciji, mada oni toga ponekad nisu bili svjesni.

Sada puno znaju. To primjećuju i oni sami. Ljepota ovoga svijeta je pred njima.

Dragi naši osmaši, želimo vam puno zdravlja, sreće i uspjeha u životu. Zapamtite da se sreća krije u malim stvarima. Često kažemo: Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. Sunce nam se čini jako daleko, ali ako samo poskočimo, bliže smo mu. Krenite, poskočite, živite punim plućima!

Volimo vas.

Vaši nastavnici, ravnatelj i svi ostali koji su uživali gledajući vaše odrastanje.

SRETNO!