Godine 1999. Ujedinjeni narodi su prihvatili 25. studenoga kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj je datum odabran kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u znak sjećanja na sestre Mirabel koje je 1960.godine u Dominikanskoj republici brutalno dao ubiti diktator Trujillo. Odluka o tome datumu pala je na prvom sastanku feministkinja Latinske Amerike i Kariba održanom u Bogoti 1981.godine.

Nasilje nad ženama događa se u raznim aspektima; od ženskog i obiteljskog pa do društvenog života. Ono obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena. Činjenica da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana po jedna žena, govori dovoljno o ozbiljnosti problema. Od svih kriminalnih djela u Velikoj Britaniji četvrtina je ona nad ženama. U Kanadi je svaka deseta žena žrtva nasilja svog partnera, a u SAD-u svaka šesta.

Ti podaci su samo djelomični, jer većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura, od intelektualaca, radnika do dobro situiranih građana i političara. Većina pravnih sustava smatra nasilje u obitelji kriminalnim djelom koje podliježe sankcijama. Ti mehanizmi ponekad se nedovoljno koriste, stoga su se u mnogim zemljama žene samoorganizirale i otvorile skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji. Skloništa su organizirale građanke po načelima ženske podrške, suodgovornosti i međusobne suradnje.

U skladu sa svime navedenim, građanska je obaveza da se pridruži ovoj kampanji koja ne traži ništa drugo osim prava na život bez nasilja, promoviranja kulture nenasilja i međusobnog poštivanja spolova. Ravnopravnost spolova je demokratski zahtjev, a prava žena su, odgovaralo to nekome ili ne, ljudska prava.

U Hrvatskoj je nasilje nad ženama i djecom najčešće u obitelji koja bi trebala biti najsigurnije okruženje, no nažalost velik broj takvih zločina ostaje neprijavljen.