Kada se za nešto kaže da je "Sizifov posao" misli se na neki težak i često besmislen posao. Prema grčkoj mitologiji, Sizif je bio osnivač i kralj Efira (Korinta). Slovi kao najlukaviji i najmudriji čovjek na svijetu, koji je nekoliko puta nadmudrio i same bogove a bio je i pohlepan i sklon prijevari te je ubijao putnike i goste.

Zaveo je svoju nećakinju, preuzeo bratovo prijestolje i izdao Zeusovu tajnu - da je silovao Eginu, kći riječnog boga Ezopa ili u drugoj inačici mita - Eola. Zeus ga je htio kazniti pa je naredio Hadu (bogu podzemnog svijeta) da ga okuje u paklu. Sizif  se lukavo izvukao tako što je ondje pitao Tanatosa (boga smrti) da prvo on isproba lance da vidi kako rade a kad se Tanatos naivno okovao, Sizif ga je tako ostavio te prijetio Hadu.

Ipak, bogovi su ga za sve njegove prijevare kaznili. Morao je gurati veliku stijenu do vrha brijega, ali prije nego što bi stigao do vrha, kamen bi se otkotrljao te je iznova započinjao taj uzaludni posao. Stoga je poznata metafora "Sizifov posao" za uzaludan posao ili besmislene radnje.

Postoje i neka druga učenja o Sizifu. Prema solarnoj teoriji, Sizif je Sunčev disk koji se svakoga dana diže na istoku, a potom pada na zapadu. Drugo učenje tvrdi da je Sizif personifikacija čovjekove borbe u potrazi za znanjem.