Hrvatska i ostali dio Europe uz izuzetak Islanda vraća se na ljetno računanje vremena u nedjelju, 29.ožujka 2020.godine.

Kazaljke na satu tada će se pomaknuti jedan sat unaprijed, sa dva (2) sata ujutro na tri (3), čime će se te noći "izgubiti" jedan sat spavanja.

Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju.
Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916.godine.

Ljetno računanje vremena odnosi se uglavnom na umjereni zemljopisni pojas. U tropskom pojasu razdoblje dnevnog svjetla ne mijenja se kroz godinu toliko da bi opravdalo promjenu računanja vremena. Datumi početka i završetka ljetnog računanja vremena razlikuju se ovisno o zemlji. S nekoliko iznimaka, promjene se vrše obično u ranim satima nedjelje, što predstavlja manju smetnju nego kad bi se to činilo tijekom tjedna.

Od 1983. godine i u Hrvatskoj uvedeno je po prvi puta ljetno računanje vremena.

Još prošle godinerazgovaralo se o ukidanju sata, a trenutno stoji odluka da do 2021., sve članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetno ili zimsko račinanje vremena.

Pomicanje sa je svakoj državi oduvijek bio izbor - ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora pomicati. Trenutno većina europskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, dok se ostatak svijeta odrekao pomicanja sata ili ga čak nikad nisu ni pomicali.