Tradicionalno, kao i svake godine, tako i ove, posjetio nas je naš kvartovski policajac Davor Domazet te učenicima prvih razreda održao kratko, zanimljivo i izuzetno korisno predavanje o sigurnosti u prometu. Važnost ovakvog susreta je u činjenici da veliki broj prvašića, na putu od kuće do škole,  po prvi puta u životu, sudjeluje samostalno u prometu.
No, to nije sve – predavanje je održano u zbornici uz POWER POINT prezentaciju s nizom zanimljivih animacija.

Ali, ni to nije sve – na predavanju je bio prisutan i ravnatelj koji je sve detaljno fotografirao.
I to nije sve... djeca su na kraju predavanja dobila fluorescentno žute kišne kabanice kako bi zaista bila zamijećena u prometnom sustavu.
Djeca su naučila da se trebaju kretati uvijek lijevom stranom kolnika ukoliko nema pločnika. Zašto? Jer ako se kreću lijevom stranom kolnika, uvijek ispred sebe vide vozilo koje im ide u susret.
Ukoliko uz cestu postoji pločnik ili nogostup, trebamo se kretati njime.
Cestu UVIJEK prelazimo na pješačkom prijelazu – zebri.
U blizini pješačkog prijelaza nalaze se i prometni znakovi OBAVIJESTI za pješake – plava boja i UPOZORENJA za vozače – crvena boja.
Prilikom prelaska ceste, najprije gledamo LIJEVO, zatim DESNO; pa opet LIJEVO... i tek nakon toga prelazimo cestu. Cestu ne smijemo pretrčavati jer tako možemo zbuniti vozača.
Prelazak preko ceste olakšava nam semafor. Semafor signalizira tri boje – CRVENA – STOJ!; ŽUTA – PRIPREMI SE!; ZELENA – KRENI!
A što ako semafor ne radi?
U tom slučaju ulogu semafora preuzima prometni policajac. Vozači i pješaci  moraju pratiti njegove kretnje. Ukoliko prometni policajac podigne samo jednu ruku, to znači STOP za sva vozila.

Ponekad iz automobila moramo izaći na otvorenoj cesti bez pješačkog prijelaza. Što onda? U tom slučaju, iz vozila izlazimo na strani vozila, uz nogostup. I pri tome, naravno, moramo biti iznimno oprezni.
Volimo li voziti bicikl, a krećemo se dalje od kuće i ulazimo u ozbiljan prometni sustav, moramo imati pratnju odrasle osobe do 14. godine života, a potvrdu o položenom ispitu za bicikliste možemo dobiti u 9. godini.
Na kraju predavanja, prvašići su dobili riječ:

- kad je moj tata imao 9 godina, nije pazio, udario ga je auto i slomio je kuk!
- moja je baka pazila, gledala lijevo-desno, pazila na pješački prijelaz, naišao je brzi auto i
  srušio ju je.
- moj tata je carinik!
- moj kum Žiža je policajac!
- ja sam vidio da je jedan kombi pregazio 1000 ljudi!
- ja sam gledao kako se srušio jedan most i auti su pali u more. Most se skroz uništio!
- nama je bio potres!

Po odlasku iz zbornice, puni dojmova, s kabanicama u rukama, prvašići su konstatirali: DANAS NAM JE BAŠ SRETAN DAN!