Danas je 50. obljetnica glasovite "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika", izjave kojom su hrvatske kulturne i znanstvene ustanove zahtijevale jednakopravan položaj hrvatskoga jezika u komunističkoj Jugoslaviji te njegovo slobodno oblikovanje u skladu s hrvatskom tradicijom i punu afirmacija hrvatskoga jezika u svim područjima života.
Jugoslavenski komunistički režim Deklaraciju je osudio, a mnoge njezine potpisnike različitim šikaniranjem i progonom sankcionirao.
Deklaracija je sastavljena 9. ožujka 1967. u Matici hrvatskoj, a nju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967.  Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.
Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika - Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić i Vlatko Pavletić, a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.
Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.
Deklaracija polazi od stava da načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti naroda obuhvaća i pravo svakog od naroda da čuva sve atribute nacionalnog postojanja i da razvija ne samo privrednu nego i kulturnu djelatnost.

Pano u atriju škole