Dana 7. travnja u ranim jutarnjim satima okupilo se brojno i veselo društvo u Ulici Brune Bušića iščekujući dolazak autobusa i odlazak na terensku nastavu. Bili smo to mi, osmaši OŠ „Plokite“, naši razrednici i nastavnica Likovne kulture Lada Sarač.

Dolaskom autobusa na kat bili smo vidno oduševljeni i nakon što smo zauzeli svoja mjesta, krenuli smo na silno željenu nastavu u prirodi.  Središnji cilj našeg putovanja bio je izvor rijeke Cetine i crkve sv. Spasa. Prvo smo na putu do tamo imali priliku autobusom prijeći preko brane Peruče. Učenici su lijevo imali veličanstven pogled na umjetno akumulacijsko jezero dok je s druge strane Peruče, one desne, jezu izazvao ponor koji je na učenike na katu autobusa ostavljao snažan dojam.

Ubrzo smo stigli na naše prvo i glavno odredište - izvor rijeke Cetine. Prvo što nas je dočekalo pri izlasku iz autobusa, bio je veličanstven pogled na plavetnilo i netaknutu prirodu. Polako smo se spustili dolje te smo unatoč padovima nekih od učenika, neozlijeđeni stigli ispred izvora. Kristalna prozirnost vode otkrivala nam je najskrivenije tajne izvora koji je dubok čak 150 metara. Iznad izvora uzdigla se mala kamena crkvica koja je svojom dobro očuvanom vanjštinom mamila naše poglede. Neki su to lijepo i sunčano vrijeme iskoristili za natjecanje u bacanju kamenčića u daljinu, dok su neki bili raspoloženi za slikavanje  selfija s humorističnim nastavnikom Joškom. Nastavili smo istraživati daljnja prostranstva tog mjesta. Otkrili smo ogromnu livadu u planini na kojoj su se neki osjećali kao da su na snimanju idućeg poznatog filma. Većina nas  tamo je bila zaokupljena igranjem nogometa, lovice ili pak uživanjem u prirodi.

Naša sljedeća destinacija bila je crkva svetog Spasa koja se osim svoje uobičajene lokacije na livadi, našla i na našim papirima. Maštoviti crteži učenika su se nizali te smo ponosno pokazali da i samo olovkom dječje ruke čine čuda. U crtanju su nas prekinuli glasovi nastavnika koji su nas pozivali natrag u autobus da nastavimo svoje putovanje. Nakon kraće vožnje nego što smo očekivali, stigli smo u Vrliku. Naš besplatan, ali dobro obučen vodič bila je asistentica Nada koja je tu odrasla. Već odavno prazne boce imali smo priliku napuniti na Česmi – koja se nalazi na rijeci Vrlici. Nakon što nas je voda lijepo okrijepila, fotografirali smo se svi zajedno kako bismo zauvijek zabilježili taj zajednički trenutak.

Nakon silnog istraživanja osjetio se lagani umor koji se očitovao u tišoj glazbi u autobusu te našim pospanim pogledima. Uz polaganu, ali ugodnu vožnju vratili smo se u naš Split. Oduševljeno smo cijeli dan slagali dojmove o jako lijepo i kvalitetno provedenom danu. Sretni smo što smo jedan od zadnjih zajedničkih izleta proveli u ovako lijepom okruženju.

Karmen Zorančić,  Ira Osibov,  Iva Špar,  8.a razred