Dani prolaze sporo, a godine brzo…

U svom posljednjem službenom obraćanju našim osmašima, ravnatelj, prof. Mate Vuković prisjetio je osmaše, sada već gotovo formirane mlade i lijepe ljude, njihovog prvog susreta sa školom. Bili su radoznali, zbunjeni, sretni ili tužni – kako tko. Širom otvorenih očiju gledali su pred sobom VELIKU zgradu, VELIKE i duge hodnike, niz nepoznatih lica… Sve je to za njih tada bilo veliko, tajanstveno i zbunjujuće.

Sa svojim su nastavnicima prošli dug put. Puno su naučili o sebi i veličanstvenom svijetu koji ih okružuje.  Sada je ovo veličanstvo ispred njih. Pruža im se u svojoj neizmjernoj ljepoti. Život je lijep onoliko koliko ga mi sami učinimo lijepim. Pred njima je ljepota ljubavi i niz novih izazova. Čeka ih još dug put prema vrhu. Važno je biti hrabar, strpljiv i marljiv; pokušati stalno i uporno izgrađivati te mijenjati sebe i svijet koji ih okružuje.

Ovi dragi mladi ljudi to mogu i hoće.

Nakon podjele Svjedodžbi, Pohvalnica i nagrada, od osmaša su se svečano oprostili i njihovi razrednici – Dragana Sarač, Miranda Banovac i Joško Rubelj.

Predstavnice sva tri razreda lijepim su se riječima zahvalile svim nastavnicima, ravnatelju i ostalim djelatnicima škole.

Našim osmašima želimo obilje zdravlja, uspjeha, ljubavi i prelijepih snova. Neka sve svoje snove pokušaju i ostvariti. NITKO NA SVIJETU NIJE JAČI OD ČOVJEKA KOJI ZNA!!!!