Kada nam je profesorica rekla da idemo posjetiti zajednicu Cenacolo mnogi od nas su se u čudu pitali: „Što je to?“ Neki su čuli, a neki od nas nikada nisu ni čuli za tu zajednicu. Onda nam je profesorica pokazala jedan dokumentarni film o časnoj sestri Elviri koja je osnovala zajednicu i vidjeli smo kako izgleda  jedan dan u zajednici i tko su te osobe koje žive takvim životom. Vidjeli smo da su to ljudi koji su posrnuli u svom životu i posegnuli za drogom, kockom, video-igricama ili bilo kojoj drugoj ovisnosti, i koji su nakon jako lošeg načina života u zajednici se riješili ovisnosti i žive jedan miran, sretan i ispunjen život u zajednici.

13. studenoga 2018.učenici osmih razreda sa svojim profesorima Goranom, Draganom i Mirandom, krenuli su na terensku nastavu u zajednicu Cenacolo na Ugljanu (kod Ciste). Polazak je bio nakon drugog školskog sata. Put je trajao nekih četrdesetak minuta. Stigli smo na odredište. Dan je prekrasan. Priroda je obukla predivne, jesenje boje. Kuća na osami, u tišini. Uživamo u mirisima, bojama, miru. Po izlasku iz autobusa dočekala su nas dva nasmijana lica, dva mladića, Petar i Tvrtko. Odmah su nas poveli u malenu kapelicu koju su svojim rukama napravili i naš obilazak i druženje započelo je molitvom Zdravo Marijo. Nakon toga smo se preselili u veliku dvoranu gdje su nam mladići ispričali svoja životna svjedočanstva. Priče su dosta slične. Jedan je bivši narkoman koji je živio „pakao“ droge, izoliranosti, laži, lijenosti… i kad je pao do dna, kada više ništa nije imalo smisla, pronašao je zajednicu i nakon 2 god. njegov život je dobio smisao i ima ispred sebe jasne ciljeve.

Drugi mladić je bio ovisan o igrama, novcu, osjećao se ispraznim, nesigurnim, nesretnim…I on je u zajednici preporođen. Važno je reći da se iz zajednice može izići kad god netko poželi. Ostavljena je sloboda. Ali život u zajednici ima stroga pravila kojih se mladići moraju pridržavati. Ustajanje je već u 6 sati. Dan počinje molitvom, razmatranjem, a onda slijedi rad. Radi se u vrtu, štali, u kamenu, drvu. Cijeli dan je zapravo ispunjen radom i molitvom. U obilasku tog posjeda smo vidjeli predivne kamene kuće, plastenike, lijepo sređen okoliš i to su sve mladići sami napravili svojim rukama. Nakon ispričanog životnog iskustva mladići su nam dali mogućnost postavljanja pitanja. Najviše nas zanimalo kako mogu izdržati bez mobitela? Nedostaju li im roditelji, prijatelji? Koju poruku imaju za nas? Nakon mnoštva pitanja i odgovora, mladići su nas počastili sokom, čajem i s puno kolača. Još smo malo obilazili posjed. Najzanimljivije su nam bile životinje o kojima se brinu. Prošetali po svježem zraku i morali smo nazad za Split.

Zahvalni za predivno provedeno jutro, zahvalni za svjedočanstvo života, postali smo svjesni da svatko od nas ima slobodu izbora. Na svakome od nas je što ćemo odabrati? Kako želimo proživjeti svoj život? Nadam se da ćemo odabrati prave vrijednosti!

Laura BULIĆ