Proljeće, kao najveselije godišnje doba, traje do 21. lipnja kad nam dolazi ljeto.
Unatoč službenom datumu početka proljeća, 21. ožujka, koji je upisan u naše kalendare, pa i u školske udžbenike i pamćenje generacija učenika, ovo godišnje doba već godinama u stvarnosti počinje dan ranije, 20. ožujka. Iako će razmimoilaženje u pravom i kalendarskom početku proljeća trajati još gotovo stotinu godina, astronomi, koji su po opisu posla zaduženi za računanje vremena, ne smatraju da bi u postojećem kalendaru bilo što trebalo mijenjati. Usklađivanje kalendara na kakav smo navikli s astronomskim proračunima o početku godišnjih doba unijelo bi, kažu, nepotrebnu pomutnju u dobro ustrojen model računanja vremena kakav danas imamo.

 Početak proljeća, kao i početak jeseni, poklapaju se s ravnodnevicom ili ekvinocijem, pojavom u astronomiji kada Zemljina os nije nagnuta ni od ni prema Suncu, a središte Sunca nalazi se u ravnini Zemljinog ekvatora. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Od 2008. do 2101. godine, proljetna ravnodnevica pada 19. ili češće 20. ožujka.

A jeste li znali da se proljeće u ovom dijelu Europe često povezuje i uz žensko ime Vesna?!!
Vesna je žensko ime slavenskog porijekla i potječe od imena staroslavenske mitološke božice proljeća, prirode, mladosti. Ime je izvedeno iz indoeuropskog korijena vesr što znači svjetlost, proljeće, svitanje. Za razliku od Lade koja je također slavenska božica proljeća (ljepote i ljubavi), Vesna je u božanskom svojstvu imala prioritet kod sjevernih Slavena.
Za Slavene je Vesna imala veliku važnost, jer je pobjedom nad Moranom donosila novi život. Slavljenje i čašćenje božice Vesne održalo se u različitim oblicima kod većine slavenskih naroda, bez obzira na kasniju pripadnost kršćanstvu i monoteizmu. Slavljenje se očuvalo kroz narodne običaje, kao ostavština slavenskih obrednih svetkovina, kojima se tjerala zima (Morana) i odavala počast proljeću (Vesni).