Danas najposjećeniji spomenik na svijetu za koji se naplaćuju ulaznice - Eiffelov toranj - izgrađen je sa svrhom da bude ulazni svod na Svjetskoj izložbi održanoj u Parizu 1889. g. prigodom koje se obilježavala stoljetna obljetnica Francuske revolucije. Smještena nedaleko rijeke Seine na Marsovoj poljani u Parizu, ova jedinstvena građevina izgrađena je u razdoblju između 1887. i 1889. godine, a dizajnirao ju je poznati inženjer i konstruktor Alexandar Gustav Eiffel po kome je toranj imenovan. Iako je javnost na različite načine doživjela gradnju tornja, zanimljivo je istaknuti da su ga u vrijeme postavljanja najviše kritizirali  poznati umjetnici i arhitekti Pariza, koji tada zasigurno nisu niti mogli pretpostaviti da će upravo Eiffelov toranj s vremenom postati jedna od najprepoznatljivijih građevina na svijetu. Od vremena postavljanja pa sve do 1930 g.  toranj je oko 40 godina bio najviša svjetska građevina, a do danas je ostao najviši objekt Pariza te drugi po visini u Francuskoj.   

Eiffelov toranj, poznat i po nadimcima kao što su „pariška“ ili  „željezna“ dama, sastoji se od četiri rešetkasta nosača visine od oko 300 metara koji su s tri promatračka platoa spojeni s kupolom u jedinstvenu i elegantnu piramidalnu konstrukciju. Ukupna visina cijelog tornja iznosi oko 324 metara uključujući i visinu antene postavljene na vrh građevine. Toranj se sastoji od tri dijela od kojih se prvi izdiže do 57, drugi do 115, a treći do 274 metara visine. Na prve dvije platforme se može doći liftom i stepenicama - kojih ukupno danas ima 1665 - dok se do trećeg dijela dolazi isključivo putem lifta. Ukupna težina objekta na kojem je radilo oko 300 radnika iznosi oko 10000 tona, od kojih se 7300 tona odnosi na metalnu konstrukciju. Zanimljivo je dodati da su u vrijeme gradnje tornja mnogi neutemeljeno kritizirali da njegova estetika nije u skladu inženjerskim pravilima, što nije bilo točno jer je Eiffel bio stručnjak koji je dizajnirao stabilnu konstrukciju tornja između ostalog otpornu i na jak vjetar. U ovom pogledu bitno je istaknuti da je izmjereno da se toranj pomiče tek oko 6 do 7 centimetara pri snažnom vjetru. Također, pri visokim temperaturama vrh tornja se može pomaknuti i do 18 centimetara. Valja još dodati da održavanje objekta uključuje da se građevina svakih sedam godina oboji s oko 50 do 60 tona antikorozivne boje.  
S obzirom da je izgrađen u doba industrijske revolucije, kada se težilo napretku i novim pristupima u arhitekturi i graditeljstvu, jedan je dio javnosti toranj doživljavao naprednim djelom industrijske kulture i nove željezne arhitekture. Također, mnogi Francuzi su u to vrijeme gledali na "parišku damu" kao na simbol ponovnog buđenja Francuske nakon poraza u ratu s Pruskom 1871. g. No, s druge strane brojni umjetnici i arhitekti tog razdoblja su na Eiffelov toranj gledali kao na čudovišnu i beskorisnu željeznu građevinu koja narušava ljepotu Pariza. Među poznatijim umjetnicima koji su kritizirali toranj valja izdvojiti poznatog francuskog pisca Guy de Maupassanta koji je navodno svakodnevno ručao u restoranu na tornju samo zato jer je to bilo jedino mjesto u Parizu s kojeg ga nije mogao vidjeti. Iako je toranj trebao biti rastavljen 20 godina nakon predstavljanja, to nikada nije učinjeno jer je početkom 20. stoljeća prepoznata njegova korisnost na području komunikacija u prvim radioprijenosima, te je toranj ubrzo prerastao u simbol modernog i naprednog Pariza.

Na tornju se danas nalaze dva restorana, vremenska stanica, televizijska i radio stanica, a  svojevremeno se na ovdje nalazio i ured njegovog kreatora - gospodina Eiffela.  Pretpostavlja se da je od otvorenja 1889. g. do danas Eiffelov toranj posjetilo više od 200 milijuna ljudi, čime je postao najposjećenija svjetska građevina za koju se plaća ulaznica. Upravo zato i ne čudi što danas u svijetu postoji više od 30 kopija tornja širom svijeta. Štoviše, Eiffelov toranj je sve prisutna ikona u knjigama, filmovima, videoigrama i televizijskim emisijama kao simbol Pariza ili Francuske, a poznato je i to da u Hollywoodskim filmovima pogled s pariškog prozora uvijek uključuje toranj u pozadini. Pored velike simboličke važnosti koju Eiffelov toranj ima za sve Francuze, već duže vrijeme je prepoznata i njegova velika estetska vrijednost od strane umjetnika. Zbog svih ovih razloga smo sigurni da će „pariška željezna dama“ zauvijek nastaviti privlačiti svojom elegancijom i ljepotom nebrojene znatiželjnike, romantičare i putnike.