IZAŠLI SMO  NA TRENUTAK IZ VIRTUALNOG SVIJETA! 

Ovogodišnji Dan škole posvetili smo već pomalo zaboravljenim dječjim igrama, igrama u kojima je sudjelovalo puno djece iz škole, iz susjedstva, rođaka i prijatelja.
To su bile igre u prirodi, ispred zgrade, u školskom dvorištu. To je bilo vrijeme kada su stariji susjedi bili ljuti jer su im se djeca stalno igrala ispod prozora. Ulazilo se u kuću samo napisati zadaću, ponoviti gradivo i ručati… pa opet u igru.

Sve je prštalo od dječje radosti, smijeha, igre… dogodila se i po koja svađica, ozljeda, pad… ali ništa zato…dječje stvari.
Prisjetili smo se igara poput gumi, gumi, ledene babe, koja ura že, kukala, gluhih telefona, gradova i sela, hulahopa, školice…

U to vrijeme više smo se družili, razgovarali…. pa malo i ogovarali, smijali, lakše učili,slađe jeli, bolje spavali. Nismo se bojali vrućine, UV zračenja, hladnoće, propuha, bakterija i virusa.
Bilo je to vrijeme kada smo imali manje u materijalnom a puno više u duhovnom i socijalnom smislu.
Pokušali smo djecu poučiti ovom priredbom…. Više se družite, razgovarajte, dogovarajte, istaknite… više boravite vani na svježem zraku, pokušajte bolje iskoristiti dan, noću spavajte, bit ćete odmorniji, vedriji i odlično raspoloženi. Kad ste raspoloženi i bezbrižni vi, bit će manje zabrinuti i vaši roditelji…

Upravo na takav način pokušali smo organizirati i Dan škole- ujutro sportski susreti, igra, navijanje, bodrenje, smijeh, radost, pozitivno rivalstvo…. pa dobro… tu i tamo suzica zbog poraza, ali opet navijanje i bodrenje prijatelja iz susjednog razreda.
Iako je vrijeme bilo neposlušno ovih dana, išlo nam je na ruku pa smo se igrali vani… a to smo i htjeli.

Navečer smo se igrali, plesali i pjevali.

I….. priznajte da je to bio odličan dan!

Jasna MIKULIĆ, prof.