S Novinarskom grupom moje škole posjetio sam Javnu vatrogasnu postrojbu Split.

Moje je iskustvo kod vatrogasaca bilo odlično. Kad smo došli, objasnili su nam  u kojim slučajevima trebamo zvati vatrogasce. Onda nam je profesorica  ispričala kako ih je bila zvala kad joj se sin zaglavio u kupaonici.   

Vatrogasci su nam dopustili da sjedimo u vatrogasnim kolima. Zanimalo nas je zašto sicevi idu gore dolje. Doznali smo da im je to zbog toga da im bude lakše kad kamion vozi  po  neravnoj cesti gdje ima puno rupa. Jedan od vatrogasaca mi je dok sam glumio da vozim, dao da stavim na glavu  njihovu originalnu kacigu. Osjećao sam se kao pravi vatrogasac. Nakon toga su nam pokazali odijela i svu opremu koju koriste kad idu gasiti vatru.

Vidjeli smo i kako se s gornjeg kata zgrade spuštaju na donji kat niz šipku. Bilo je to super za vidjeti. I mi smo se svi htjeli spustiti, ali nam nisu dopustili jer je opasno. Jednom se jedan njihov kolega spuštao i pao. Poveli su nas kako bismo vidjeli koliko je zapravo  visoko mjesto odakle se spuštaju niz cijev.

                                          Zašto se uopće spuštaju?

Zato što su im na gornjem katu sobe za odmor. Kad se po noći odmaraju, a zazvoni alarm najbrži način spuštanja je upravo niz tu debelu cijev.

Vidjeli smo i njihovu teretanu u kojoj rade na izdržljivosti.  Mi smo uživali vježbati  na spravama. Bilo ih je puno i skoro na svima smo vježbali.

Na vanjskom, sportskom terenu stajali su parkirani razbijeni automobili. Dovedeni su sa smetlišta.

                                              Pogodite zašto!!!

                                                 Ne znate?

To je zato jer na njima vježbaju kako skinuti haubu, krov ili vrata kad su automobili zgnječeni  u automobilskim nesrećama. Odjednom   je jedan  vatrogasac doveo vozilo s platformom. Pomoću dva nosača podignuo je vozilo u zrak. Bili smo zadivljeni.  Ubrzo smo se ukrcali u vozilu pripadajuću kosaru pomoću koje vatrogasci spašavaju mačke sa stabala ili se podižu na visoke balkone kad se neki  stanar zaključa u stan i izgubi ključ.

Pitali su nas  što nas još zanima. Sjetio sam se da nismo gasili požar. Namjestili su nam cijev i mi smo veselo prskali vodu daleko, daleko od nas. Ja sam to prvi radio. Prskao sam ravno i sve oko sebe.

                                  Što mislite što je bilo najsmješnije što su ikad radili?

To je svakako bilo jednom kad je ptičici bio tijesan prsten i onda su im je doveli da joj ga izrežu.

Nije bilo loše ni kad su se namučili da sa stabla skinu jednu mačku. Kad joj se vatrogasac približio, ona ga je cijelog izgrebala.  Kad su je nakon mnogobrojnih pokušaja  s teškom mukom  spustili na zemlju, ona se odmah hitro  popela na stablo.                                                                     

 Mateo Perić, 5.b