I U MOM SPLITU VUKOVAR SVIJETLI
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA 1991.

Vukovar je grad koji nam uvijek daje neiscrpnu snagu i nadahnuće… njegova povijest, sadašnjost, a prije svega herojstvo u vrijeme Domovinskog rata.
U to vrijeme, mali običan čovjek, nevičan ratu, postao je istinski heroj jer je htio obraniti svoju obitelj, svoje prijatelje, svoj grad i svoju domovinu od nevjerojatne razaračke i ubojite sile.

Taj mali čovjek bio je nošen srcem i željom u bolju i svjetliju budućnost.
I uspio je…. Pobijedio je.
Mi danas živimo u slobodi.

Zato 18. studenoga posebno razmišljamo o Vukovaru. U sebi nosimo hrabrost heroja i srca su nam jaka poput Dunava. Gledajući u svaki plamen svijeće kao u svaki izgubljen život, gledamo i na svaki novi život Grada Vukovara i novu nadu. Ne trebamo se sramiti ni bojati pustiti suzu. Trebamo i moramo se prisjetiti te hladne i strašne jeseni, ratne 1991. godine  jer gledajući u prošlost, možemo zajedno graditi ljepšu, bolju i svjetliju budućnost.

Neka nas i ove godine sjećanje na Vukovar ujedini.

POZIVAMO NAŠE UČENIKE I RODITELJE DA U PONEDJELJAK, 18. STUDENOGA 2019. GODINE ZAPALE SVIJEĆE U VUKOVARSKOJ ULICI U ZNAK DUBOKOG POŠTOVANJA I SJEĆANJA NA VUKOVARSKU ŽRTVU (početak paljenja svijeća u 17.45 sati).

PRIČA O GRADU

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana naša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložiti je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević

                                                                                                    Ravnatelj
                                                                                              Mate Vuković, prof.