Učenici su za taj dan napisali svoje uratke o Gradu Heroju i na taj način sa svima  nama podijelili svoje osjećaje pijeteta.

Vukovare - zovi!

Pričaju mnogi da bio si divan

I mirno svoje brojao dane,

Tih ljeta davnih, dok rođena nisam,

I nisi znao za bol i rane.

Otac i majka  mi pričali jesu

Što se to zbilo u njedrima tvojim,

Što je to čovjek učinio tada

Čovjeku bližnjem, čega se bojim.

Posvuda krv je ulicom tekla,

Mladost je svoje živote dala,

Bližnji je bližnjem postao krvnik,

A ljudskost za ljudskost tad nije znala.

Tebe su, grade, rušili silno,

Sve ono dobro uzeti htjeli,

Sve što je vrijedno i što je divno,

A nisu trebali i nisu smjeli.

Hrvatska duša jača je bila,

Krunica snažna na vratu svakom,

Pogled u Nebo, da pomoć s visina

Doći će uvijek ufanju takvom.

Sad stojiš, grade, čvrst kao stijena,

Miluje Dunav sve obale tvoje,

Još uvijek tražiš one kojih nema,

Al΄ živi se tvoji nikog ne boje.

Nova te mladost ljepotom diči,

novi su puti, život je novi,

Sad sutra ljepšim danima sliči,

Al΄ treba li opet, Vukovare - zovi!

Grad pun jakih i dobrih ljudi,

pored rijeke Dunav čvrst budi.

Ti si za Hrvatsku propatio,

a hrvatski narod se zlopatio.

Ti i tvoj narod ste se žestoko branili

dok su te loši ljudi palili i ranili.

Iako si ’91 na kraju pao,

za Hrvatsku si sve dao.

Puno žrtava u tebi je palo

i svoje živote za slobodu dalo.

Ti si hrvatski ožiljak u ratu,

I ponos si svakom Hrvatu.

Za reći najbitnija je stvar,

HVALA VUKOVAR!

Antonija Lešić