Dojmovi učenika četvrtih razreda:

„Matko Marušić, hvala Vam što ste izdvojili vrijeme da nam što više približite vaše djetinjstvo i stvarno ste to učinili. Mislio sam da sam dio vašeg djetinjstva. Želim još tisuću viđenja s Vama, jako mi je žao što nisu drugi likovi iz priče bili s nama poput Vjeke. Hvala vam od srca, imali ste najbolje djetinjstvo. Sretan sam što ću "skužiti" kad odrastem da mi je djetinjstvo prošlo na računalima. Ljubomoran sam na Vas, da vam iskreno kažem. Matko Marušić veliko hvala, ako treba napisat ću još jednom.“ (T.T.)

„..On mi je preporučio mnogo stvari i naučio me da bez uspjeha u školi ne mogu ostvariti niti jedan životni san. Sviđa mi se kod njega što se voli šaliti.“

„Vaše djetinjstvo mi zvuči čarobno. Jako mi je drago što sam Vas upoznala i vidjela gdje su se odvijale radnje iz knjige. Žao mi je što naša djetinjstva nisu takva. Bilo mi je predivno šetati s Vama i postavljati pitanja i slušati odgovore.“ (A.S.)

„…Toliko mi je bilo zanimljivo da smo moj razred i ja poslije išli istraživati te male ulice gdje su oni živjeli. Mislim da je njihovo djetinjstvo bilo puno zabavnije jer je tu bilo puno više djece i bili su više pušteni. Prije nije bilo ovih aplikacija za praćenje i tada se roditelji nisu brinuli toliko puno za djecu, nego bi ih na primjer pustili do sedam i u sedam navečer, a ako bi kasnio onda bi se mater derala kroz prozor.“ (T.S.)

„…Mada sam Točem, Petrovom i Šegvićevom ulicom prošao nebrojeno puta, kada je to Matko Marušić prepričavao sve mi se činilo nekako zabavno, novo i veselo. Drago mi je to što nam je rekao kako je živio pa sam se malo zamislio i zaključio: njihovo djetinjstvo je puno bolje nego naše. Iako mi imamo puno više stvari, igračke i odjeće, oni su bili više vani.“ (T.K.)

„Svidjelo mi se što ste jako duhoviti i što ste strpljivo odgovarali na naša pitanja.“ (T.B.)

„Profesor je u ovom kvartu odrastao, tu su njegove uspomene iz djetinjstva. Ponosna sam da stanujem u istom kvartu. Kad nam priča o svom djetinjstvu probudi se dijete u njemu. Hodajući pored njega osjećala sam se važno i pametno.“ (L.P.)

„Svidjela mi se knjiga „Snijeg u Splitu,“ ali nisam mislio da će mi se više od knjige svidjeti njezin pisac. Pisac me svojim uspomenama pretočenim u priče razveselio. Podsjetio me na mog tatu koji do duše ne piše priče, ali ih zato sjajno smišlja i priča meni.“ (J.V.)

 „…jako sam iznenađena  da mu je najdraži predmet bio matematika jer mi matematika ponekad bude jako teška no zato moram učiti. Jako je kreativno što su uspjeli napraviti loptu za nogomet sami a mi danas ni domaći ne možemo riješiti.“

„…u početku sam mislio da mi neće biti toliko zabavno, ali čim smo se smjestili u školsku knjižnicu i počeli slušati o njegovoj knjizi, djetinjstvu i prijateljima koji su bili stvarni, shvatio sam da bi požalio da taj dan nisam bio u školi.“

Napisala Orjana Perković, stručni suradnik knjižničar