Manga je riječ koja se općenito koristi za japanske stripove. U doslovnom prijevodu bi značila "pokretna slika". Termin je u 18. stoljeću ustoličio slikar Kacušika Hokusai (1760.-1849.), koristeći dva kineska ideograma (man = slika, ga = pokret) kako bi definirao svoje crno-bijele crteže. Termin se modernizirao 1860-ih, i tematski je izrastao eksplodirajući u kulturnoj sceni nakon Drugog svjetskog rata. Crtač mange se naziva mangaka. Po uspješnoj mangi često se pravi anime. Više pod Opširnije!
Često se javlja mišljenje kako su Japanci "ukrali" strip Zapadu, što nije točno. Japanci se veoma dugo bave umjetnošću stripa i animacije. Istina, neki aspekti mange uzeti su sa Zapada. Osamu Tezuka, otac moderne mange, bio je pod utjecajem Disneya i Maxa Fleischera, no njegove su glavne karakteristike, kao što su jednostavne linije i stilizirani likovi, izrazito japanske. Može se reći da je kineska umjetnost imala zapravo veći utjecaj od zapadnjačke. Mnogi odlični uratci mange i animea danas se zapravo produciraju u mnogim djelovima svijeta, a ne izričito u Japanu. Druga je važna značajka da mange i anime dolaze u svim vrstama. No, čak i dječje štivo teži k tome da ne bude toliko jednostavno. Dječje mange i anime serije u Japanu ponekad prikazuju smrt - što se na Zapadu rijetko kad događa u dječjim publikacijama, koje izgleda namjerno bježe od takvih i sličnih životnih realnosti. Osim toga, ne iznenađuje da se u japanskim mangama prikazuji scene u kojima učenici pišu zadaću u školi ili ljudi rade u uredu. Radna etika je sveprisutna u pozadini. Manga i anime također prikazuju tehnologiju na simpatičan način, dok često zapadni stripovi takve teme skoro pa i u cijelosti zaobilaze. Treća najveća razlika je jedinstvenost japanskog manga stila, koji je osobit i relativno jednostavan za raspoznavanje, što ne znači da je taj stil i limitiran. Kroz široko stilističko područje manga umjetnosti svaka pojedina tehnika je osobita i jedinstvena, karakteristična pojedinom autoru mange.