Tko Vam je dao nadimak Tajči?
Po pričanju moje mame, nisam mogla izgovoriti svoje puno ime “Tatjana” pa sam rekla da se zovem Tajči.

Čime obavezno počinje, a čime završava Vaš dan?
Ujutro prvo poljupcima probudim svoje sinove, a isto tako ih stavim spavati. Nakon toga čitam knjige ili pišem pjesme.  Kad sam na putu bez djece, volim spavati malo duže

Čime biste se bavili da niste pjevačica?
Od četvrte godine znala sam da želim biti ‘glumica u mjuziklima’ – pjevati i kroz pjesmu ispričati neku priču ili podijeliti neki osjećaj.  Znam raditi puno toga – sviram klavir, pišem scenarije, režiram, znam i napraviti web-stranicu, grafički dizajn, veseli me biti mentor mladim pjevačima/glazbenicima, ali ja sam najsretnija kad sam na sceni.

Možete li nam reći u kojem se smjeru kretala vaša glazbena karijera u Americi proteklih 20 godina?
Završila sam školu musicala na Broadwayu u New Yorku (American Musical and Dramatic Academy).  Radila sam dosta malih predstava i jedan veliki musical "The Miracle of Christmas” u kojem sam imala jednu od glavnih uloga. Uz musical, uvijek sam pjevala neki lagani ‘jazz’ – uglavnom glazbu iz 40-ih i 50-ih godina.
U isto vrijeme prolazila sam kroz “duhovno buđenje” kad sam tražila sebe i onoga koji mi je darivao život, glazbu i ljubav. Našla sam veliku inspiraciju u katoličkoj vjeri i duhovnoj glazbi pa sam se time počela ozbiljnije baviti krajem 90-ih godina. Počela sam pisati pjesme i izvoditi programe koje sam sama glazbeno aranžirala i scenski osmislila.
Nedavno sam napisala svoj prvi musical “Moj savrseno prekrasan zivot” (“My Perfectly Beautiful Life”) koji je igrao u rasprodanom kazalistu u Cincinnatiju.

Kako ste živjeli svih tih godina? Ponekad mi je bilo teško, ali uvijek sam znala da su sve teškoće dio puta na kojem se nalazim. Trudila sam se da živim iskreno – prateći svoje srce i glas iz dubine duše vjerujući da smo svi mi na svoj način pozvani da dijelimo sebe za dobrobit drugih.

Što možemo očekivati od povratničke turneje „Ludujmo zajedno dušom“? “Ludujemo s dušom” je turneja na kojoj ćemo zajedno pjevati stare pjesme, ali sa spoznajom da smo svi mi dio jedne puno veće priče

Što poručujete fanovima prije povratničke turneje? Veselim se što imam priliku biti dio jedne velike radosti koja će nas sve povezati.  “Ludujemo s dušom” nije moj povratak – ne želim ja sebe stavljati u prvi plan, nego stvarno pružiti svima nama jedan lijepi susret i doživljaj.

Koje su vam prve asocijacije vezane uz vaš nastup na Eurosongu s pjesmom Hajde da ludujemo? Ja sam taj nastup shvatila jako ozbiljno – trudila sam se dostojno predstaviti zemlju iz koje sam došla (i moj Zagreb). Dala sam sve od sebe. Pobjeda mi nije bila toliko važna, koliko to da se osjeti da pjevam sa srcem. Bila sam tužna jer mi nisu dali da obučem narančastu haljinicu...

Biste li ponovo pristali predstavljati Hrvatsku na Eurosongu? Ja bih rađe to iskustvo prepustila onima koji to jos nisu doživjeli.

Koju vrstu glazbe i koje izvođače slušate u slobodno vrijeme? Volim klasičnu glazbu i soundtrack – jedan od najdražih CD-ova mi je Yo Yo Ma svira Enio Mariconne’s kompozicije. Volim slušati Michael Bubblea, Frank Sinatru, Ellu Fitzgerald, Louis Armstronga, Noru Jones. Volim i naše stare pjesme (Parni valjak, Dado Topic, Oliver). A opet volim i Pink i Sarah McLaughlan. Najnovije otkriće mi je Jacques Houdek.

Koje osobine najviše cijenite kod drugih ljudi?Iskrenost, marljivost i poštovanje prema sebi i drugima.

Životni moto! Daj sve što imas od srca i kad daješ, ne očekuj ništa za uzvrat.  Prati svoje srce, ali ne gubi razum.  

Životni uzor! Moji roditelji.

Neostvarena želja! Izvedba mojeg musicala na Broadwayu u kojem i sama nastupam.

Prvi  poljubac! U trećem razredu sam poljubila u obraz dečka koji mi se sviđao. Napisala sam mu i pjesmicu koju su izdali u “Modroj lasti”.

Najdraža knjiga! Mali princ.

Najdraži i najgori predmet u školi! Voljela sam hrvatski jezik i povijest, a matematiku ne.

Kakva ste bila učenica i čega se prvog sjetite kada Vam netko spomene školske dane? Stalno govorim svojim sinovima “od koljevke pa do groba, najljepše je đačko doba”. Ja sam uvijek to imala na umu i bilo mi je divno – čak kad je bilo i teško, mislila sam na to kako će brzo proći, pa sam i te teške dane nekako voljela.
Bila sam uvijek odlična učenica (možda sam drugima i išla na živce jer sam uvijek voljela još dodatno nešto naučiti ili napisati...).
Imala sam i puno obveza – Zagrebačko kazalište mladih, glazbena škola, uvijek neki projekti i nastupi...  Nikad mi nije bilo dosadno!
 

Kako se snalazite u roditeljskoj ulozi s obzirom na sve obveze i kako uspijevate izaći na kraj sa svim privatnim i poslovnim obvezama?
To mi je zapravo bio najteži predmet kojeg sam ikad morala naučiti: naći dobru ravnotežu između posla i obitelji.  Nemam svoju obitelj da mi pomogne s dečkima, makar mi suprug puno pomaže.  Najljepše mi je kad dođe mama – ona kuha svima nama, a mi uživamo.
Dobra sam mama.  Imam veliku sreću da radim posao koji mi dozvoljava da provedem puno vremena sa svojom djecom – čak i na turneje idemo svi zajedno.  Slušam i uvažavam svoje sinove jer svaki od njih je jedna prekrasna osoba. Odgajam ih s poštovanjem – jer djeca nisu naše vlasnistvo – mi samo imamo prekrasnu ‘čast’ da ih postavimo na noge i dajemo im potporu i sigurnost.  
 

Kako Vam se sviđa naša školska web stranica: www.os-popovac.skole.hr?
Krasna je! Iz nje se vidi kako je lijepo biti učenik u vašoj školi. Za 5+!

Imate li kakav savjet ili poruku za učenike naše škole?
Svako od nas ima velike vrijednosti koje su blagoslov i dar, ali i odgovornost. Prepoznati sebe i truditi se da razvijemo te darove koji su nama specifični – to je veliki zadatak svakog čovjeka.  I dati sve od sebe. Nesebično i bez pohlepe ili ljubomore.

I za kraj, što Vas nismo pitali a trebamo možda znati?
Tu i tamo posjetite www.idobelieve.com ili potražite TajciTV na YouTubeu. Ja često pišem blog s putovanja i turneja pa nas možete pratiti po Americi.
Željela bih još samo spomenuti važnost poštovanja prema učiteljima i profesorima: često se sjetim jednog trenutka iz sedmog razreda kad mi je podrška moje učiteljice iz hrvatskog jezika dala snage da ne odustanem na svom putu, koji često nije lak, jer se nađem u situacijama da me ljudi ne razumiju I zbog ne razumjevanja mi se smiju da sam ovakva, ili onakva. 
Učitelji i ono što nam oni daju svojim znanjem, trudom i ljubavlju, prati nas zauvijek – I dugo nakon što zaboravimo lekcije i odgovore na pitanja iz testova.
Hvala na vašem interesu o mojoj životnoj priči
P.S. Moji sinovi su Dante (10 godina – 5 razred), Evan (8 godina, 3 razred) I Blais (5 godina, vrtić).

Ovdje smo priložili  samo  neke glazbene hitove svima nam drageTajči, a sve ostale slobodno potražite na YouTubeu!