Spomendan hrvatske knjige slavi se 22. travnja jer je na taj dan prije više od pola tisućljeća tj. 22. travnja 1501. otac hrvatske književnosti Marko Marulić dovršio kao pedesetogodišnjak Juditu, svoje najpoznatije djelo na hrvatskome jeziku. Jezična podloga Judite je splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, i po tome je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a epohalna važnost toga spjeva leži u spoznaji da je Marulić hrvatski jezik primjerio europskim pjesničkim standardima.