Mitsko stablo, sveto stablo ili stablo života ili svijeta jest motiv preko koje su stari Slaveni pojmili simbolizam svijeta. „U najstarijem slavenskom sloju stablo svijeta je iva ili rakita, potom hrast ili dub, a u najmlađem bor ili jela." Mitsko je stablo podijeljeno na tri djela, a „tri dijela drveta jesu nebeski, zemaljski i podzemni svijet“. Gornji je dio obično imao zlatnu granu (suhu granu drveta) i pripadao je nebeskom svijetu, gromovniku Perunu koji u obličju ptice, najčešće orla, sjedi na najvišim granama. Deblo simbolizira zemaljski svijet i pripadalo je narodu, a podzemni dio – korijenje, pripalo je božanstvu podzemlja. Iz podzemlja izvire voda, a dolje, u vodi, mjesto je Velesu kojega osim uz seljake i stoku, vezujemo i uz boleštinu i smrt.