ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE DJECE?

Smatra se da je zlostavljanje svaki postupak odraslih koji dovodi do fizičkog, seksualnog ili emocionalnog nasilja, narušavanja slobode, zanemarivanja djeteta, zdravstvenog zanemarivanja djeteta ili potencijalnog nanošenja bilo kakvog oblika štete djetetu.

Emocionalno zlostavljanje jedan je od najčešćih oblika zlostavljanja djece koje ima doživotne posljedice. Ono dovodi do toga da se djeca NE osjećaju sigurnima niti voljenima, utječe na djetetov daljnji odnos s drugima i na djetetovo samopoštovanje. Emocionalno zlostavljanje podrazumijeva ismijavanje djeteta, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima, okrivljavanje djeteta za ono što nije učinilo, korištenje oštrih riječi kako bi se dijete iskritiziralo za njegovo ponašanje, zastrašivanje u svrhu kontrole djetetovog ponašanja i sl.

ZAŠTO DOLAZI DO ZLOSTAVLJANJA DJECE?

Mnogo je razloga i faktora zbog kojih odrasli zlostavljaju djecu. Roditelji znaju biti potpuno nesvjesni sile koju koriste udarajući dijete. Drugi je razlog nedostatak znanja o drugim prihvatljivim i pozitivnim odgojnim metodama što rezultira učestalim neprihvatljivim i grubim disciplinskim mjerama kao što je fizičko kažnjavanje. Ono što dodatno doprinosi zlostavljanju djece su roditelji koji su i sami bili zlostavljani kao djeca pa to prenose na svoje dijete i tako zatvaraju začarani krug – naravno, to ne znači da će svaki roditelj koji je u djetinjstvu bio zlostavljan i sam postati zlostavljač. Nedostatak roditeljskih vještina, nerealna očekivanja od djeteta – njegovog ponašanja i sposobnosti, poteškoće samokontrole, stresa i kontrole ljutnje kod roditelja, česte obiteljske krize, zlouporaba alkohola i droga također povećavaju vjerojatnost zlostavljanja djece.

Da bi se zaustavilo zlostavljanje i spriječile njegove posljedice na dječje živote, obitelji trebaju postati svjesne svog načina tretiranja djeteta. Trebaju znati kako neprimjereno ponašanje roditelja može biti štetno i koje posljedice ono može prouzrokovati njihovoj djeci. Djeca koja su rano u životu bila izložena nasilju imaju veću vjerojatnost i sama postati zlostavljači kasnije u životu, imati zdravstvene probleme, nisko samopoštovanje te loše obrazovno postignuće. Roditelji koji nanose štetu svojoj djeci i koji ih zlostavljaju – trebaju pomoć; psihološku, edukativnu, savjetodavnu i sl.

PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DJECE

Deseci godina istraživanja pokazala su da je učinkovito roditeljstvo najsnažniji način prevencije problema u ponašanju tijekom adolescencije (Kumpfer & Alvarado, AP, 2003). Poznato je također da su prve godine života ključni period u djetetovom rastu i razvoju kada ono uči osnovne međuljudske vještine, pristup rješavanju problema te samokontroli. To je najbolje vrijeme za obitelj da nauči dijete pozitivnom ponašanju i vještinama potrebnim za suradnju s drugima, da kontrolira i adekvatno izražava ljutnju te rješava konflikte na NEnasilan način. Djeca uče opažanjem i oponašanjem, a jedan od najboljih načina učenja vašeg djeteta poželjnom ponašanju jest da mu se pokaže primjerom. Stoga, odrasli trebaju naučiti kako kontrolirati i na poželjan način izraziti svoju ljutnju na prihvatljiv i NEnaslilan način kako bi svojim ponašanjem dali pozitivan primjer svojoj djeci.

Američko udruženje psihologa (The American Psychological Association – APA) već je dugo predano prevenciji nasilja nad djecom. Glavna inicijativa odnosi se na političke zakone i odluke o bullyingu, psihološkim problemima vezanih uz nasilje nad djecom i zanemarivanje, odnosi se i na tjelesno kažnjavanje te na UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta. U aktivnom političkom krugu, APA radi s članovima kongresa kako bi se osigurala sredstva za provođenje programa, istraživanja, educiranja i prikupljanja podataka o zanemarivanju i zlostavljanju djece.

Važno je imati na umu da su prve godine od izuzetne važnosti te da je uloga odraslih u prevenciji ključna. Treba podići svijest i educirati obitelji i zajednicu kako bi stvorili takvo okruženje koje štiti djecu od nasilja.

Sve zemlje koje drže do dobrobiti svojih građana, posebno djece, prepoznale su razvoj prevencije zlostavljanja kao jednog od prioritetnih zadataka. Vlada republike Hrvatske, u svom Nacionalnom planu i programu za dječja prava od 2006.-2012., definirala je prevenciju kao ključni zadatak s kojim se treba suočavati kada je riječ o zlostavljanju i zanemarivanju djece.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provodi učinkovitu i sistematičnu pomoć zlostavljanoj djeci, djeci koja su pretrpjela druge oblike traume i njihovim obiteljima kroz dijagnostiku i terapeutski rad. Jedan od glavnih ciljeva navedene intitucije je podizanje javne svijesti o problemu zlostavljanja djece te promicanje prava djeteta. Ukoliko građani, a posebno profesionalci nisu upoznati s dječjim pravima te ako nisu svjesni ozbiljnosti problema zlostavljanja djece, mnogi takvi slučajevi mogu ostati neidentificirani, a djeca i njihove obitelji neće dobiti adekvatnu pomoć i potporu.

Zlostavljanje djece vrlo je ozbiljan problem koji uzrokuje brojne teške i dugoročne posljedice za dječji razvoj. Izlaganje djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju je traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke. Zaustavljanje i rana intervencija te pomoć djeci žrtvama može doprinijeti njihovom zdravijem i sretnijem odrastanju. Zlostavljanje i zanemarivanje djece sveprisutan je problem. Međutim, to nije problem samo pojedinih obitelji već i šire društvene zajednice te je svakako i socijalni problem. Stoga, 19. studeni podsjeća da je svakodnevni zadatak odraslih omogućavanje djeci sigurnog okruženja za rast i razvoj. Podsjeća da je dužnost odraslih zaštititi ih, brinuti se o njima te prevenirati sve oblike zlostavljanja i nasilja nad djecom i mladima

Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu, naglašava da djeca ne trebaju sažaljenje, nego djelotvornu zaštitu i prevenciju zlostavljanja. Trebaju, zaslužuju i imaju pravo na život uz nenasilne odrasle i pozitivne odgojne primjere. Iz tog razloga je od velike važnosti osnažiti ih, naučiti da se zauzmu za sebe i svoje prijatelje, da ne šute o zlostavljanju, da se nikad ne osjećaju krivom i bespomoćnom zato što su žrtve, nego da potraže pomoć i zahtijevaju da zlostavljanje prestane.

Nema opravdanog nasilja nad djecom – svako nasilje nad djecom može se spriječiti.