1. Trojanski virusi. Virusi Lovebug i Melissa prije deset su godina srušili internet na koljena, koristeći vjerojatno najjednostavniji način, privitke na e-pošti. No ubrzo su korisnici i tvrtke shvatili da nepoznatu poštu ne treba otvarati i problem virusa je skoro u potpunosti nestao. No sada, deset godina poslije, nova generacija korisnika nije upoznala opasnosti privitaka, a stara ju je zaboravila i oni se vraćaju u velikom stilu.

2. Neefikasni antivirusni programi. Tehnologija i trikovi hakera toliko su napredovali da smo na oprezu od sofisticiranih programa koji se koriste raznim načinima da se infiltriraju u naše računalo. Zato su trojanski virusi uspješni, prejednostavni su. No došlo je i do druge krajnosti. Novi virusi toliko su razvijeni da ih antivirusni programi ne mogu prepoznati. Prije su pratili potpis virusa, no danas oni mutiraju kako ne bi bili primijećeni. Svaki četvrti virus uspješno zarazi naše računalo.

3. Lažni antivirusni programi. Kao da nije dovoljno loše što nas napadaju starim trikovima i novim supervirusima, danas mnoge korisnike ošteti program koji bi ih trebao štititi - antivirusni. Na internetu se reklamiraju velike količine lažnih antivirusnih programa koje variraju od običnih beskorisnih kodova do virusa odjevenih u fino ruho. Internetski prevaranti zaradili su u 2009. godini više od 150 milijuna dolara na lažnim antivirusnim programima.

4. Društvene mreže. Nepotrebno je spominjati sve viruse koji se šire preko raznih aplikacija koje društvene mreže nude. Osim toga, tu su i osobni podaci koje netko može prikupiti o vama. Programer Pet Societyja, igre na Facebooku, zaradio je prošle godine 75 milijuna dolara prodajući vaše informacije raznim korporacijama. Krađa identiteta jednako je učestala stvar, a sa sve većim brojem starijih početnika (vaš djed ili majka najbolji su primjer) manipulacija je olakšana.

5. Spam. Neželjena pošta je prošle godine, nakon pada zloglasnog MacColo internetskog poslužitelja, pala na rekordnih 25 posto ukupnog broja elektronske pošte. No to je bilo samo zatišje pred oluju. Ove godine se očekuje da će u prosjeku devet od deset poruka na e-pošti biti spam.

6. Apple računala. Do sada se Apple hvalio kako su Mac-ovi sigurniji od PC-a i to je bila istina. Ali samo zato što se internetskim kriminalcima nije dalo mučiti s platformama kojima se koristi mali broj ljudi. Sada kada svi žele biti u trendu i koristiti Mac, hakeri su odlučili pridružiti se trendu. Potpuno nove i nepoznate vrste oštećenja korisnika, na koje neiskusni Apple nema odgovor.

7. Mobiteli. iPod je već sada postao glavna meta hakiranja u svijetu mobitela. S beskrajnim brojem raznih aplikacija, iPod postaje mobilni ekvivalent problemima društvenih mreža. No kako danas razne usluge možemo platiti preko mobitela, ovdje se može izravno ukrasti novac kojim plaćate, primjerice, parking.

8. Trovanje tražilica. Korporacije su odavno shvatile kako da privuku korisnike na svoje stranice. Što više lažnih stranica s učestalim pojmovima povežu sa svojom glavnom stranicom, više će ljudi koji na Googleu traže, primjerice, pojam pas završiti na stranici koja prodaje televizore. Koliko god iritantno, nije opasno, no internetski kriminalci su prekopirali su taj model. Koliko štete može izazvati, vidjelo se kada je umro Michael Jackson. Tisuće korisnika otišle su na neku od prvih ponuđenih stranica na tražilici i zarazile računalo s virusima.

9. URL skraćenice. Iako su skraćenice olakšale korisnicima da stavljaju sadržaj po raznim platformama, olakšale su i kriminalcima da lakše sakriju sumnjive poveznice. Tako primjerice preko servisa bit.ly, iako olakšava preuzimanje sadržaja, ne možete saznati je li to fotografija slatkog šteneta ili ilegalna ponuda.

10. Gumblar. Crv koji je strah i trepet svih poznavatelja računalne tehnologije. Za razliku od klasičnih crva, koji se koriste osobnim računalom kao prijenosnikom, a time se i lagano pronađu, Gamblar je puno gori. On napada servere web-stranica. Tim se stranicama koristi kao domaćinima, a kada netko klikne na nju, dobiva virus. Najviše straha proizlazi iz toga što crva može nositi bilo koja stranica, tako da ne postoji logična procjena što je na internetu sigurno, a što nije.