Vukovar se nalazi se na razmeđi povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav. Istočni - stariji dio grada na desnoj je obali Vuke, na obroncima Vukovarskog ravnjaka i visokoj dunavskoj obali. Zapadni dio grada - Novi Vukovar s Borovo-naseljem u nizini je lijeve obale Vuke.

U Vukovar smo stigli oko pola deset ujutro i odmah smo izašli na Trpinjskoj cesti posjetiti Groblje tenkova i bistu podignutu generalu bojniku Blagi Zadri.

Nakon toga posjetili smo muzejski prostor "Mjesto sjećanja - vukovarska bolnica 1991." gdje su učenici mogli vidjeti u kakvim je uvjetima ona radila za vrijeme opsade grada. Vukovarska ratna bolnica ostavila je jedan veliki utisak na učenike koji su šutke istu napustili. Unatoč velikoj zastavi Crvenog križa postavljenoj na travnjaku, na dan je na bolnicu padalo 500 do 700 projektila, a bilo je dana kad je u bolnicu dolazilo i do 90 teških ranjenika.

Na ulazu u spomen-prostor pogledali smo videozapis o stradanju bolnice u Domovinskom ratu te na zidovima u pothodniku posebnom tehnikom utisnuta imena i prezimena hrvatskih branitelja i medicinskog osoblja odvedenih iz bolnice i pogubljenih na Ovčari 20. studenog 1991. godine.

Nakon toga uputili smo se prema Memorijalnom centru Domovinskog rata, koji djeluje u sklopu Muzejsko-multimedijalnog odjela Domovinskog rata Vukovar. Vukovarska vojarna 204. brigade Hrvatske vojske polako, ali sigurno postaje mjesto gdje se susreću prošlost i budućnost, mjesto na kojemu mladi naraštaji, ali i mnogi drugi posjetitelji, saznaju određene podatke iz naše najnovije povijesti, o Domovinskom ratu, napose o Bitci za Vukovar. Tako je bilo i s našim učenicima koji su znatiželjno zavirili u svaki kutak ove vojarne, ulazili u oklopna vozila, naučili razlike između haubica i topova, ulazili u tenkove i bunkere, vidjeli razliku u naoružanju agresorske vojske i hrvatskih branitelja, a kroz sve ih je vodila iznimno ljubazna voditeljica, pripadnica Hrvatske vojske koja se i sama borila u Bitci za Vukovar.

Sljedeće odredište bilo nam je Spomen domu Ovčara. Prije Domovinskog rata bila je  farma, sasvim obična, slična tisućama drugih, smještena 10-ak kilometara jugoistočno od Vukovara. Uz ostale dvije, Grabovo i Jakobovac, činila je zaokruženu sliku bogatstva i moći grofovske obitelji Eltz, a danas predstavlja spomen dom za preko 200 ubijenih ranjenika, civila i bolničkoga osoblja iz vukovarske Opće bolnice. Oni koji su ondje ubijeni, proveli svoje posljednje sate života i ostavili svoje nedosanjane snove. Dok nas sa zida promatraju iskrene, začuđene, nedužne oči, ne može se ne pomisliti kako su se osjećali toga hladnog dana kasne jeseni 1991.g. i jesu li znali da se sa tog puta neće vratiti. Kome su uputili zadnju misao, čije im je ime zamrlo na usnama? To će zauvijek ostati nepoznanica i tema za nagađanje.

Nakon toga uputili smo se na mjesto najvećeg ratnog zločina učinjenog na hrvatskim prostorima nakon Drugog svjetskog rata, na mjesto strijeljanja zatočenika iz Ovčare gdje smo postavili cvijeće i zapalili svijeće za poginule.  

Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtvama iz Domovinskog rata na kojem je najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ekshumirano je 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja postavljen je spomenik čiji je autor gđa Đurđa Ostoja. Spomenik je rađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je “zračni” križ” i vječni plamen. Pred križem je naša učenica Tena Mihajlović pročitala pismo adresirano na sve poginule u Vukovaru.

Poslije tematskog djela Domovinski rat uputili smo se k baroknoj jezgri grada Vukovara. Barokna jezgra Vukovara prepoznatljiva je vizura grada. Kuće s baroknim lukovima smještene lijevo i desno od središta izgrađene su u marijaterezijanskom stilu i nekada su pokazivale ekonomsku moć bogatijeg sloja vukovarskog građanstva. Danas je cijeli prostor zaštićen kao urbana povijesna cjelina.

O povijesti grada pričao nam je ljubazni vodič, a povremeno smo ga prekidali te su naši učenici izložili svoje referate o povijesti Vukovara i njegovim najznačajnijim stanovnicima poput prvog Hrvata dobitnika Nobelove nagrade, a bio je to Lavoslav Ružička, o kojem nam je pričala Ana Savanović.  

Nakon obilaska povijesne jezgre i obveznog posjeta pekarnice jer su nam učenici ogladnjeli, oko 15 sati, puni znanja, novih informacija, ali i zamišljeni pod dojmom svega onoga što smo imali prilike čuti i vidjeti, zaputili smo se prema svojim kućama gdje ćemo sve viđeno zabilježiti i zajedno analizirati.