Kako i ne bi kad su vrijedni drugašići donijeli plodove zemlje i njima ukrasili izložbene prostore škole.

U Školi se osjetio i miris pečenog kruha kojeg su mijesile i pekle male ruke prvašića, njihovih roditelja i učiteljica.

Trećaši su mirise kruha osjetili u pekarnici, a četvrtaši i petaši su se potrudili napisati literarne radove u kojima su sve boje i mirisi jeseni stopile u jedno.

Zahvalni smo našoj zemlji.

Halaba Vahida