Božićna priredba u ozračju fra Bonaventure Dude

BITI MI DAJ

Oduvijek sam volio mjesečinu.

U njoj se sve stvari čine

u isto vrijeme da jesu

i kao da nisu.

I sebi sam tako izgledam:

da jesam

i kao da nisam.

I kad mislim da jesam,

skoro da želim da nisam,

Jer – jao! – ja koji jesam

više sam onaj koji nisam.

I moglo bi biti da k Bogu dođem

kao da jesam,

a on će mi reći da nisam

A tada –

bolje bi bilo

da nije me bilo.

A kada mislim da nisam,

bude mi žao,

jer volim da jesam.

O kako je dobro: biti!

To možda i ne znam pravo,

već samo slutim

kako je dobro: Biti!

Jer –

i ovo malo što jesam

dok nisam,

kako je lijepo biti.

O Ti koji jesi

i nikad nisi!

O daj mi, Dobri,

biti mi daj!

Da jesam i samo jesam!

Vječno i zauvijek jesam – u Tebi!

O ti koji jesi:

Biti mi daj!

Božićna priredba protekla je u prazničnom ozračju. I skromnosti. Marta, Sunčica, Korina i Tome su nam svojom scenskom igrom poručili da je Božić vrijeme darivanja ljubavi, a ne stvari. Pričom za roditelje Siniše Glavaševića učenice drugoga, trećeg, četvrtog, petog i šestog razreda poslile su nam poruku da su djeca jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo.

Prigodnu pjesmu Božić dolazi otpjevale su nam učenice drugog, trećeg i četvrtog razreda sa svojom učiteljicom Jadrankom Bašić.

Priredba je završila pjesmom, plesom i božićnom čestitkom naših najslađih prvaša.

 Slavimo Božić u svom srcu cijele godine!

Gordana Pulić, prof.