Božićna priredba, 23.12.2015.

Kako je počela?

Himna, Božić nam je tu, Sretna Nova godina…sve to u izvedbi Školskog zbora pod vodstvom maestra Ive Žepine. Tea Smolić- Ročak nam je vrlo nadahnuto, nadasve osjećajno, otpjevala Tihu noć. Priredba je nastavljena u predbožićnom raspoloženju. Tia, Marta, Petra, Jelena i Ivan ispričali su nam priču o Jozefu (vrijedi je pročitati!).

Jedan se dječak zvao Jozef. Imao je naočale. Debele. I nije naročito vidio.

I zato je bio pomalo nespretan. I pomalo nesretan.

Pomalo zamišljen. Miran.

A kada je netko miran svi misle da je zadovoljan.

A kada netko izgleda zadovoljno svi misle da je sretan. To je dobar dječak, rekla je učiteljica.

Vrlo dobar, dodala je mama. Najbolji, rekao je ujak.

Jozef je bio dobar zato jer nikoga nije gnjavio.

A kada netko ne gnjavi onda ga se i ne zamjećuje. Jer je sve u redu.

Jer je dobrota dosadna za promatranje. Nitko s Jozefom nije imao problema.

Jozef je jedino imao problema sam sa sobom. Bio je tužan, a to nitko nije vidio.

Bio je previše miran da bi to pokazao. Bio je previše šutljiv da bi to rekao. Bio je previše stidljiv da bi to otkrio. Svi su mislili kako je Jozef vrlo sretan.

Gledali su ga posve zdravim očima i nisu vidjeli.

I što se desilo s Jozefom?

Ništa posebno.

Završio je u jednoj pomalo tužnoj priči koja vas moli, vas koji je čitate, da se povremeno okrenete oko sebe i pogledate ne nalazi li se u vašoj blizini kakav Jozef.

Netko tko je tužan, miran, šutljiv, stidljiv.

Netko tko bi htio biti vaš prijatelj, a boji se to reći. Učinite prvi korak. Svi ljudi trebaju prijatelje samo Jozef ne zna kako da ih nađe. Zato vi pronađite Jozefa.

U nastavku je slijedio program učenika prvoga, drugog i trećeg razreda. Bilo je tu plesa, pjesme i recitacija. U posjet nam je došla plesna skupina Stars (mališani iz vrtića) koji su se rasplesali uz country glazbu.

Petaši ,šestaši i sedmaši su glumili u igrokazima.

Na kraju priredbe svi smo bili bogatiji za neko iskustvo. Netko je naučio opraštati, netko je dao ruku pomirenja, netko je pronašao svoje mjesto pod suncem, netko je istresao svoje kamenje i napunio ga svjetlom…a netko će u danima koji slijede.

(Pohvale i tehničkoj podršci Dinu i Brunu koji su se odlično snašli za pultom) 

Tekst je napisala profesorica Gordana Pulić, a slike je snimila učiteljica Silvija Jadrijević.