„Video igre su uvijek bile važan dio mog života, još od kada sam prvi put mogao držati upravljač u rukama. Bio sam još dijete kad sam počeo igrati igre kao što su Spyro, Jak i Daxter, Sly Cooper, itd. Bio sam jedinac i imao sam samo nekoliko prijatelja koji su se na kraju odselili, tako da sam imao samo video igre da mi prave društvo. Počeo sam ih igrati cijeli dan i cijelu noć.
Znao bi proletjeti čitavi dan, a ja ne bih ni primijetio. Ako ne bih imao najnoviju igru, postao bih nervozan i izbezumljen. U osnovnoj školi sam odmah nakon nastave išao kući kako bih što prije mogao početi igrati. Ponekad bih izostajao sa nastave i pretvarao se da sam bolestan kako bih mogao igrati više video igara. To se nastavilo u srednjoj školi, zbog čega sam gotovo pao prvo polugodište. Stekao sam ružnu naviku skrivanja i laganja roditeljima o ocjenama. Na kraju školske godine sam lagao da nismo dobili izvješće o ocjenama. Tata me je branio, vjerujući da nikada ne bih lagao o nečemu tako važnom. U tom trenutku sam maknuo sve igre od sebe, učio sam i popravio ocjene. Ali, naravno, odmah nakon toga sam opet počeo igrati i moje ocjene su malo po malo opet pale.“
Ovo su riječi ovisnika o online igricama koje su djelatnice Zavoda za javno zdravstvo, Službe za mentalno zdravlje i ovisnosti predočile našim učenicima. U utorak, 16. travnja 2024.g. školu su posjetile sociologinja Ana Šare Glavan i psihologinja Sara Rumenić koje su održale edukaciju u sklopu školskoga preventivnog programa. Pritom su prikazale i djelokrug aktivnosti besplatnog Savjetovališta za mentalno zdravlje koje između ostalog pomaže djeci u suočavanju s anksioznosti, strahovima, panici, ovisnostima. Bave se svim vrstama ovisnosti, a na edukaciji je glavna tema bila ovisnost o internetu. Spomenut je i slučaj dječaka koji je svakodnevno igrao igrice od 22:00h do u čitavu noć, sve do jutra. U Hrvatskoj postoji i specijalizirana klinika za liječenje online ovisnosti koja se nalazi u Zagrebu. Naši su učenici ustanovili kako se internetom koriste u punoj većoj mjeri vikendima, nego što je to tijekom tjedna. U prosjeku su na internetu najmanje dva do četiri sata dnevno.
Predavačice su naglasile kako je za sveukupni razvoj mozga nakon dva sata zurenja u ekran potrebno najmanje četiri sata drugih aktivnosti bez ekrana, dakle dvostruko više. Kobna, čak i smrtonosna kombinacija je noćno igranje trajnih igrica uz upotrebu energetskih pića i to sa „prijateljima“ iz čitavoga svijeta. Tijekom igranja ovih online igrica nema vremena za temeljne fiziolške potrebe za hranom, ili odlaskom u WC, a igrice su beskonačne i što se dulje igraju postaje se vještiji igrač što dodatno potiče mlade na trajno igranje.
Starije generacije razvijaju ovisnost o impulzivnoj online kupovini, dok su kod mlađih to najčešće društvene mreže i igrice. Naši su učenici svakodnevno aktivni na dvije do četiri društvene mreže. Predavačice su još jednom naglasile kako je bilo kakvu dobivenu prijetnju na društvenim mrežama potrebno odmah prijaviti roditeljima, odrasloj osobi od povjerenja, ili školi. Obogaćeni novim znanjima i spoznajama, učenici 6.A i 6.B nakon rješavanja završnog upitnika, bili su zadovoljni i ohrabreni za nove borbe u njihovom sigurnom i zdravom odrastanju.
