Kako im je bilo?

Neki kažu lakše nego što su mislili, dok su drugi jedva dočekali da završi desetodnevni izazov. Za neke je ovo bio eksperiment kojeg ne bi ponovili, a neki su bili toliko uspješni da će i u budućnosti manje vremena provoditi uz ekrane te će selektivno birati medijske sadržaje.

Projekt je organizirala Udruga Cinaz iz Zadra, a cilj je osvijestiti koliko često i s kojom svrhom provodimo vrijeme uz ekrane, potaknuti djecu da dio vremena koji provode pred ekranima provedu u nekim drugim aktivnostima te pomoći u razvoju kritičkog razmišljanja. Kao takav, ovaj projekt se uklapa u ciljeve Građanskog odgoja, a u našoj školi se provodi već dugi puta. Ove godine sudionici su bili učenici 5.a i 5.b razreda (razrednice: A. Nemarić i I. Borzin / V. Grbić): Tamara Glavan, Viktorija Mustać, Meggie Grbić, Nika Vojnić, Ivan Mustać, Monika Janči, Clara Požarina, Petra Glavan, Marina Gal, Josip Težak, Ozana Dušanić i Mia Kolanović. Učenici su za vrijeme projekta vodili dnevnik i bilježili svoje aktivnosti tijekom dana; ako su koristili neke medije, zabilježili su i razlog korištenja, a u svemu su im pomagali roditelji, koji su također bilježili svoja zapažanja. Svi su se hrabro suočili s izazovom, a prema bodovnoj tablici najuspješniji su bili: Viktorija Mustać i Tamara Glavan s maksimalnih 56 bodova te Ivan Mustać s 55 bodova.

U sklopu projekta održan je roditeljski sastanak na kojem su roditelji upoznati s detaljima sudjelovanja, uz predavanje o utjecaju medija na djecu i mlade i prikaz akcijskog istraživanja Udruge Cinaz. Organizirano je i druženje nakon provedbe projekta te završni sastanak na kojem su učenicima dodijeljena priznanja i pokloni. Bez obzira na bodove, svi su postigli određeni uspjeh u ovom projektu jer najvažniji zadatak zapravo nije bio pobijediti druge već samoga sebe.

Koliko im je bilo teško, koliko su ustrajali, što su promijenili u svojim svakodnevnim navikama te kako su utjecali na svoje bližnje najjasnije možemo vidjeti iz zanimljivih komenatara učenika i roditelja tijekom projekta.

Zanimljivi komentari učenika:

„Gledao sam televiziju, ne mogu zaspati bez nje“

„Htjela sam koristiti facebook, gledati TV, pogledati što ima novo na blogovima i youtubeu, a nisam“

„Bila sam uz televiziju tijekom ručka i doručka jer mi je televizija, ono doslovno, ispred stola gdje jedemo“

„Bilo mi je teško maknuti se od TV-a, mobitela. Htjela sam odustati, ali nisam.“

„Stizale su poruke s facebooka, htjela sam na mob.“

„Imali smo radionice kući, radili smo razglednice.“

„ S roditeljima sam igrala „Čovječe ne ljuti se“

„Danas sam poželjela ići na Skype i pričati s prijateljicom.“

„Bratić je spavao kod mene te sam mu ispričala moj projekt pa smo cijelo veče igrali Metropoly.“

„Gledala sam 'Male znanstvenike' na tv-u jer smatram da je to vrlo poučna emisija.“

Zanimljivi komentari roditelja:

„Puno više vremena je proveo vani, u igri s prijateljima. Inače dosta vremena provede u igranju video igrica.“

„Razgovaramo o svemu, nema gledanja TV-a“

„Ni ostali u kući ne pale tv, pomažemo Petri da izdrži bez TV-a.“

„Marina se trudila, ali je ipak bilo teško, misli su joj se vrtile oko ekrana“

„Zaključila sam da Clara uz svoje školske i dječje obveze savršeno može bez malih ekrana, mobitela i kompjutera.“

 „Ozbiljno je pristupila zadatku. Cijelo vrijeme podsjeća i sebe i ukućane da ne gledamo TV.“

„Pomaže piturivati kuću“

„Moje se dijete mimo škole ne druži ni s kim. Naravno da će onda biti za računalom.“

„Ipak smo dokazali da se bez ekrana može.“