Ljubazni gospodin Evelino Marić, rukovoditelj općih poslova i zaštite na radu i Irena Mofardin, prehrambeni tehnolog, dočekali su nas i tada je započelo naše malo putovanje. Od mola na kojem se iz ribarskog broda riba ukrcava u hladnjaču do zgrade za preradu ribe prođe nekoliko minuta jer se nalazi u neposrednoj blizini. Tada započinje proces: pranje, srdela stiže pokretnom trakom do radnica koje ih slažu u kalup koji kad dođe do određenog mjesta stroja, očisti ribu, okrene kalup i riba ulazi u konzerve. Tada se riba termički obrađuje, nakon toga soli, prelije uljem, zavara i ide na sterilizaciju. Riblje konzerve srdele nemaju konzervanse, rok trajanja im je pet godina i jako su zdrava namirnica.

Osim srdela u ovoj tvornici se konzerviraju skuše i tuna. Dnevno se proizvede od 90 do 100 tisuća komada konzervi. Godišnje oko 20 miliona konzervi ribe, 150 tona ribljeg brašna i 15 tona ribljeg ulja. Tvornica ima 130 zaposlenih, rad je u jutarnjoj smjeni, vikendi slobodni.

Proizvodi se izvoze u Srbiju, Bosnu, Crnu Goru, Češku, Slovačku, a odnedavno i u Australiju.

Vrlo zanimljiv posjet, zahvaljujemo se ljubaznim domaćinima!

Naš sljedeći cilj bila je Gimnazija i strukovna škola Zvanje Črnje gdje nam je prezentirana škola, njezin rad, uspjesi i programi koji se nude učenicima osmog razreda. Hvala, domaćinima, ravnateljici i psihologinji.

Posljednja stanica bila nam je Strukovna škola Eugena Kumičića gdje su nas opet ljubazno dočekali, prikazali prezentaciju i film koji su izradili učenici. Nakon toga pokazali su nam kabinete za elektro zanimanja, kabinet za slastičare i kuhare. Saznali smo sve važne informacije koje su potrebne da bi se učenici upoznali sa životom i radom u toj srednjoj školi. Iz ovogodišnje generacije učenika osmog razreda čak sedam učenika zainteresirano je upravo za tu školu. Svima im želimo da se upišu tamo gdje to najviše žele.

Zahvaljujemo se domaćinima!