U prohladno kišovito jutro, krenuli smo put Ivanić-Grada na odbojkaški turnir djelatnika osnovnih škola zagrebačke županije, koji se tradicionalno organizira svake godine povodom Svjetskog dana učitelja. Ove godine slavi se i velika deseta obljetnica održavanja turnira. Od ukupno devet ekipa koje su sudjelovale na ovogodišnjem turniru, bili smo ekipa koja dolazi iz brojčano najmanje osnovne škole. Uz nas tu su bile ekipe iz Zaprešića, Vrbovca, Dubrave kraj Vrbovca, ekipe iz dvije osnovne škole Ivanić-Grada, Brdovca, Samobora i Velike Mlake.

Turnir smo započeli kao nositelji treće skupine. Takav raspored smo zaslužili prošlogodišnjim trećim mjestom koji smo osvojili na turniru. Sa nama u skupini bile su još OŠ Stjepana Basaričeka i OŠ Vrbovec.

Prvu ekipu savladali smo lako, bez većih problema, ali u drugu utakmicu, uložili smo puno truda i napora, kako bi naposljetku rezultat bio 2:1. Kao prvoplasirane u skupini, čekala nas je utakmica protiv OŠ Pavla Belasa iz Brdovca. U njoj su proradili naši muški smečeri Damir, Arsen i Blaž, koji su nas odveli u glatku pobjedu.

Nakon tri dobivene utakmice i nakon tri velike pobjede ostala nam je još samo jedna utakmica, koja je trebala odlučiti za prvo ili drugo mjesto turnira.

Da, ali ne bilo koja utakmica, trebali smo odigrati protiv velikih šampiona - OŠ Antuna Augustinčića iz Zaprešića, koji devet godina suvereno vladaju turnirom i cijelom odbojkaškom ligom.

Svatko od nas je, prije same utakmice, bio sam sa sobom, sretan što smo postigli veliki uspjeh, ali svjesni da nam je uvijek tako malo nedostajalo da zaokružimo jedan veliki rezultatski niz. Možda će to nekima zvučati čudno, ali mi već devet godina gledamo isti poredak, isti rezultat, isti pobjednički pehar u nekim drugim rukama.

U tu zadnju utakmicu krenuli smo hrabro, bodreći jedan drugoga. Međutim, još uvijek u tom prvom setu nismo dali svoj maksimum, i izgubili smo ga. Bili smo sigurni da možemo bolje i krenuli smo bolje. U drugom setu samo je nebo bilo granica našim naporima i zajedničkom htijenju. Pobijedili smo i rezultat je bio 1:1. U trećem odlučujućem setu, znali smo da imamo veliku i rijetku priliku za pobjedom. Nismo je propustili, borili smo se do samoga kraja.

Pobijedili smo i dokazali sebi da možemo, da smo velika i jaka ekipa.